Lliturgija je vrhunac kojem teži djelatnost Crkve i izvor iz kojega proistječe sva njezina snaga. Nakon koncilske obnove mogu se zamijetiti različita suprotstavljena stajališta, kao što su napuštanje oblika pobožnosti baštinjenih iz prošlosti; navezanost na pogrešne načine pobožnosti koji udaljuju od izvorne biblijske obnove i nalaze se u suparništvu sa sakramnetalnom ekonomijom, neopravdane kritike pobožnosti jednostavnoga puka; potreba za pročišćavanjem od nesporazuma višeznačnosti i opasnosti od sinkretizma... Stoga je Kongregacija za bogoštovlje izdala ovaj Direktorij, u kojemu se na nutarnje povezan način pokušavaju razmatrati veze između liturgije i pučke pobožnosti, podsjećajući na neka načela i dajući naznake za njihovo praktično ostvarenje. Prvi dio direktorija daje elemente za ostvarenje usklađena ustroja između liturgijskog bogoštovlja i pučke pobožnosti, a drugi dio predstavlja skup prijedloge za djelovanje, ipak bez nakane da se obuhvati sve navike ili sve običaje koji postoje u pojedinim mjestima.