Kana, kršćanska obiteljska revija, prosinac, 2011.

U novome broju Kane više je članaka posvećeno Božiću. Prije svega to se odnosi na tekst Bone Zvonimira Šagija „Obitelj – subjekt ili samo objekt u društvu danas?“ u kojem autor priznaje kako je tema intrigantna i u ovo vrijeme više nego aktualna. On se pita: Koliko je Božić još uvijek obiteljski obilježen i sukladno tome naglašava kako je nužno ponovno staviti naglasak na ulogu obitelji u društvu. S obzirom na nedavne izbore pita se je li uopće moguć obiteljski glas na izborima te postavlja provokativni prijedlog: „Ne bi li se trebalo misliti kako bi se u budući izborni zakon mogla unijeti novost svjetskih razmjera – uz opće pravo glasa punoljetnih osoba i pravo na obiteljski glas kao plus?“ Kana objavljuje i veliki razgovor s mo Vladimirom Kranjčevićem u povodu njegovih triju obljetnica, a u kojem on, među ostalim, govori i o onodobnom izdavanju, obradi i izvođenju hrvatskih božićnih pjesama od strane najeminentnijih hrvatskih skladatelja, glazbenika i solista, koje je izdala Kršćanska sadašnjost. Božićem se bave i Stjepan Lice koji temelji svoje razmišljanje na nastanku, djelovanju i prijevodima poznate Morove i Gruberove pjesme Tiha noć (donosi i dvije inačice hrvatskoga prijevoda) kao i V. Martinac koji, polazeći od božićne pjesme Kyrie eleison, razmišlja o navještaju Božića ne kao o „temi“ nego kao zauzetosti života. Kana donosi razmišljanje Emile-Augustea Chartiera iz 1910. o blagdanskome darivanju, a tom se problematikom bavi i Tomislav Salopek. Stjepan Lice napisao je božićnu pjesmu Blagdan siromaha, a božićnim temama bave se i mnogi drugi napisi poput prikaza hrvatskoga animiranoga filma Božićna bajka, zatim prikaza Božića u usmenoj književnosti i poslovicama, o čemu piše Tatjana Kren, kao i odgovor teologa zašto Božić slavimo 25. prosinca. Poznata književnica za djecu Sonja Tomić napisala je priču Njegova zvijezda, a Kana donosi i preporuku blagdanskih filmova te brojne druge crtice od o povijesti slavljena Božića do kulinarskih specijaliteta. Ni božićni broj Kane nije izostavio stalne rubrike poput one koju piše Josip Grbac. Ovaj put tekst je naslovljen Obiteljsko nasilje: naša sudbina?, i bavi se više nego aktualnom i nužnom tematikom u kojoj se, među ostalim, Grbac zalaže za to da „Crkva mora razmisliti o tome kako nije dovoljno tom problemu pristupiti množenjem obiteljskih savjetovališta“, budući da je riječ o problemu „koji zahtijeva da se o njemu govori i u našim crkvama, s propovjedaonica i na vjeronaučnim skupinama“. O budućnosti kao zadatku razmišlja Stjepan Baloban, dok Tonči Matulić svoj tekst naslovljuje Oholost – ključ teološkoga tumačenja društvene situacije. „Na djelu je oholost koja je redovito zamaskirana u ugodnu retoriku i slatkorječivost obećanja o zajedničkim interesima, skrivajući pohlepu za sebičnim interesima, dakle koristima samo za neke, a na štetu drugih“, piše on. U tekstovima koji se dotiču političkoga i društvenoga živ