Kana, kršćanska obiteljska revija, rujan 2016.

Zadacima buduće hrvatske vlade pozabavio se u novome,
rujanskome broju Kršćanske obiteljske revije „Kana“
teolog Josip Grbac
koji, među ostalim, kaže: „Dokle god netko u Hrvatskoj bude imao mogućnosti
skupiti znatan broj glasova na izborima samo zato što će znati dobro baratati
zločinima ustaštva ili komunizma, što će znati dobro 'oploditi' žrtve
totalitarizma bilo s koje strane, dotle će biti jasno da u hrvatskoj politici i
demokraciji nešto 'smrdi'“. Osvrćući se na, kako on to navodi, „lekciju
njemačkog pravosuđa“ kaže kako „ovdje nije bila riječ o lustraciji, nego
jednostavno o sankcioniranju teškoga zločina, gdje nema zastare, proceduralnih
pogrešaka, političkih pritisaka, utjecaja raznih lobija i slično. Jedan je sud,
unatoč pritiscima sa svih strana, uspio donijeti presudu koju smatra ispravnom,
ne gledajući na eventualne posljedice, bilo one političke, juridičke, svjetonazorske
ili neke druge naravi“.

Da je u našim okolnostima bivši komunistički mentalitet
problem piše Stjepan Baloban, dok Tonči Tadić piše tekst pod zanimljivim
naslovom: „Hrvatski Bliski istok“ i pita se: „Jesu li Srbija i Srbi doista
'šaka jada' kako kaže Milanović? Doista jesu, i u gospodarskom i u vojnom
smislu, uz napomenu da im je retorika sve jača, a ambicije sve veće što su im
realne mogućnosti sve manje. No što se postiže samim izjavama?“

Tonči Matulić piše o solidarnosti i humanosti u svjetlu
božanskoga milosrđa u kojem proširuje popis djela milosrđa, a o čemu se radi
može se više naći na stranicama Kane.

O nikad do kraja iscrpljenoj temi Milosrdnoga Samarijanca s
biblijskoga motrišta piše Darko Tepert. Zaključujući svoj tekst posvećen.

Pogled s neobičnog motrišta na Božje milosrđe iznio je i Stjepan Kušar kojeg je
temeljio na Knjizi postanka i primjeru kada Abrahamova žena Sara nagovara svoga
muža da legne s njezinom sluškinjom Hagarom te da tako dobije potomstvo“. Što
je dalje bilo pročitajte u tome inspirativnom i poučnom tekstu.

O dvjestotoj obljetnici otkako više nemamo vještica Vladimir
Pavlinić piše: „Suvremeni fundamentalisti hvataju se ponovno Adamove kosti i
kasnijih mizoginih tumačenja, ne bi li žene, koje su se već odviše osilile,
stavili natrag gdje im je mjesto. Tako nam se zapravo, nakon dvjesto godina
zaborava, vraća u život srednjovjekovni Malj
zlotvornica. U tu priču sad stanovitu pomutnju unosi nitko manji no glavar
svete Crkve rimske. Kalendarski spomendan na grešnicu Mariju Magdalenu papa
Franjo podiže u red blagdana i, što je još ozbiljnije, želi ženama otvoriti
neka vrata koja su im se zatvorila pri samim počecima Crkve.“

Milan Šimunović u ovome je broju započeo pisati svoj feljton
o, kako on kaže, odgovornoj pozornosti koju su katolici dužni posvetiti
Apostolskoj pobudnici „Radost ljubavi“.

U Kani još ima obilje članaka i vrlo prikladnih tekstova za
svakoga člana kršćanske obitelji.