Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Osvrt na Teološki četvrtak - Što s migrantima?

Mjesečna tribina „Teološki četvrtak" u organizaciji Kršćanske sadašnjosti održana u četvrtak, 25. veljače u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu imala je temu „Što s migrantima?".

Uvodeći u temu, voditelj i moderator don Anton Šuljić je podsjetio na upozorenje europskog povjerenika za migracije Dimitrisa Avramopoulosa da Europska unija mora u sljedećih deset dana imati vidljive rezultate u rješavanju migrantske krize, jer bi se u suprotnom mogao urušiti cijeli sustav. Ovom pak se tribinom prema Šuljićevim riječima, problematici želi pristupi kršćanski iz politološko-pravničkog i pastoralnog vida.

U uvodnom izlaganju, pravnik i politolog dr. Neven Šimac je ukazao na svakodnevna stradanja u svijetu, koja se nažalost ne tretiraju jednako u medijskim izvješćima, pa slijedom toga ni u percepciji ljudi. Tako smo jako osjetljivi kad čujemo da ginu ljudi u Parizu, no ne zanima nas previše kad ljudi ginu u Beirutu, Bagdadu, Maliju, Nigeriji i to isto broj, a možda i veći. K tomu zaboravljamo da su istočni kršćani razmjerno najprogonjenija skupina vjerska u svijetu. Tomu je dodao i podatak o kretanju nezaposlenosti u Europi i Hrvatskoj, te upozorio na činjenicu da većina terorističkih napada u Europi dolazi od druge ili treće generacije ljudi koji su već živjeli u EU.

U toj je situaciji dobro razumjeti što se zbiva s migracijama, kako Europa gradi svoju migracijsku politiku, kako se od slobode kretanja roba, usluga, kapitala, došlo do slobode kretanja ljudi, i gdje su tu suverena prava država članica, rekao je, te u nastavku pojasnio osnovne pojmove koji se koriste u svakodnevnom govoru: migrant, izbjeglica, tražitelj azila.

U Europskoj uniji živi 508 milijuna, od toga 33 milijuna useljenika, od toga 21 milijun koji je došao iz svijeta, i 12 koji ne žive u svojoj državi, članice EU, nego nekoj drugoj. Procjena je da će stanovništvo 2050. porasti na 525 milijuna. No, usporedno s time, naveo je kako s jedne strane podaci pokazuju da Europa stari i kopni, da je broj umrlih veći nego broj rođenih, a s druge strane Europa je prostor najvećeg useljenja. Lani je u EU ušlo oko milijun ljudi, u ovoj i sljedećoj godini se očekuje isti prilih za svaku godinu, a najviše su useljenika udomile Njemačka, Velika Britanija, Francuska i Italija, no upozorio je, kako država samostalno odlučuju o dodjeli državljanstva.

U nastavku izlaganja Šimac je ukazao na neke pogrešne tvrdnje koji su prisutni kad je riječ o migrantima. Tako tvrdnja da ih je „sve više" do 2015. nije bila točna, jer je broj useljenika bio relativno stabilan. Tvrdilo se da su slabijeg obrazovanja, no kad je učinjena analiza utvrdilo se da su u prosjeku boljeg obrazovanja, nego prosjek EU. Nadalje, ističe se, da su „lovci su na socijalna prava". Šimac je ustvrdio da je i to netočno, jer „oni u pravilu ne poznaju svoja socijalna prava i dugo godina ostaju bez njih". K tomu tvrdnja da više koštaju nego doprinose je također netočna.

Na temelju analiza u dvije velike useljeničke zemlje Belgiju i Veliku Britaniju uspostavilo se da zbog nepoznavanja svojih prava, mnogo više doprinose, nego koštaju, jedino što je točno da šalju većinu svojih primanja u zemlju porijekla.
Ono što je važno znati da kao građani imamo dužnost zaštite onih koji bježe od nevolje, rata, strahota, i da u većinu ustava suvremenih, demokratskih država postoji dužnost prihvaćanja tih ljudi, rekao je, te podsjetio na dva neuspjela pokušaja prošle godine da se izbjeglice premjeste u zemlje EU, što nije uspjelo.

Nažalost, suočili smo se sa 28 nacionalnih egoizama i za nevoljkošću da se pomogne tim ljudima i s jednim gotovo iracionalnim strahom koji su razvijali posebno mediji u tom razdoblju. Važno je znati da se EU dugo vremena nije bavila uzrocima, a uzroci su ratovi u Iraku, Siriji, možda djelomice u Afganistanu, Jemenu, Libiji. Dugo lutanje, dugo nesnalaženje, dugi egoizmi, a sve to rezultira da još uvijek nemamo migrantske politike. Dugo europske zemlje razmišljaju o tome da li treba samo integrirati, primiti ljude, poštivati njihove običaje, od njih tražiti da oni poštuju vaše običaje i vaše vrijednosti, ili pak ih treba pokušati asimilirati, tj. pokušati učiniti jednakima vama, da sakriju sve što je njihova originalnost. Europa se bori oko tih vrijednosti, upozorio je Šimac.

Na kraju izlaganja se osvrnuo na nedavni susret Komisije biskupijskih konferencija EU (COMECE) koja je održan u opatiji Heiligenkreuz pod presjedanjem biskupa Egidija Živkovića koordinatora o pitanju izbjeglica, selilaca i integracija COMECE.
Naglasio je, kako COMECE ima pravo na dijalog sa institucijama EU, te to pravo iskorišteno, te ukazano na činjenicu progona kršćana, no upozorilo se i da mora postojati pravo na imigriranje ne samo po socijalnom govoru Crkve, nego i po našim osnovnim demokratskim dokumentima da postoji i ljudska i kršćanska dužnost prihvaćanja izbjeglica, da ih treba tretirati po načelima pravne i milosrđa, da se mora od njih očekivati da poštuju vrijednosti i kulturu i jezik zemalja u koje ulaze, ali isto tako da postoji dužnost djelovanja EU na uzroke migracija. Stoga je u tom duhu izlaganje zaključio naslovom dokumenta kojega je potpisao biskup Živković - „Stranac bijah i primiste me".

Drugi uvodničar bio p. Tvrtko Barun voditelje Isusovačke službe za izbjeglice za Jugoistočnu Europu (Jesuit Refugee Service - JRS) predstavio je rad službe koja ima poslanje „pratiti, služiti i zagovarati" prava izbjeglica i drugih nasilno raseljenih osoba. JRS nastala je u vrijeme vijetnamske izbjegličke krize osamdesetih godina, a prisutna je u Hrvatskoj od početka devedesetih godina. Danas JRS u Hrvatskoj djeluje kao nevladina, i kao katolička organizacija. Inače, središnji ured je u Rimu, a europski u Bruxellesu. Tema migranata i izbjeglica je jedan od pet prioriteta Družbe Isusove kao poslanje, a s obzirom na žarišta u svijetu, služba postoji u 50 zemalja.

P. Barun je istaknuo kako je prije izbjegličke krize, u Hrvatskoj JRS bila prisutna u radu s tražiteljima azila, te im pomagala kroz materijalnu skrb, pravne savjete, kao i pastoralno za one koji su to tražili. Tako se ostvaruje poslanje same JRS, jer „pratiti znači biti s njima upoznati konkretan život, svo djelovanje počinje od toga, da bi služili njihovim potrebama i zagovarali njihova prava na svim razinama".

Posebno pak se osvrnuo na aktivnosti vezane uz izbjegličku krizu, te naglasio, kako je JRS prisutna od samoga početka, tj. od prvoga dana dolaska izbjeglica u Hrvatsku. Sam je u prvih mjesec dana u kampu u Opatovcu proveo tri tjedna. Po otvaranju kampa u Slavonskom Brodu, JRS je i dalje prisutna. Iznio je nekoliko brojki vezanih uz izbjeglice. Tako je podsjetio kako je riječ o tri najveće skupine ljudi koji dolaze iz Sirije, Iraka i Afganistana. Do sada je kroz Hrvatsku prošlo oko 655.000 ljudi, od toga 50% Sirijaca, 30% Iračana, 20% Afganistanaca.

Prema podacima UNICEF-a polovicu ih čine muškarci, a polovicu žene i djeca. No, upozorio je kako je posljednjih tjedan dana došlo do velike promjene, te je gotovo 2/3 žene i djece. Dao je i podatak, da je od 2004. godine u Hrvatskoj bilo 5000 tražitelja azila, odobreno je 170, od kojih je njih 50 već otišlo u treće zemlje. Od ukupnog broja izbjeglica koji su u ovom valu prošli Hrvatskom, oko 20 ih je zatražilo azil, 3 su dobili pozitivnu odluku, od kojih je već jedan otišao.

Govoreći o aktivnostima JRS u kampu, posebno je istaknuo da služba zapošljava petero ljudi tražitelja azila prije krize, koji pomažu znanjem arapskoga i farsi jezika. Istaknuo je i veliku suradnju svih organizacija koje djeluju u kampu, od kojih su mnoge kršćanskog utemeljenja. No, događaju se susreti organizacija i volontera koji imaju drugačija utemeljenja svjetonazora, ali ih je ujedinio suživot i zajednički rad s istim ciljem pomaganja potrebitima. To pomaže u rušenju predrasuda, te doprinosi boljem međusobnom poznavanju.

JRS svoje djelovanje temelji na Kristovom primjeru ljubavi, suosjećanja za marginalizirane, odbačene, napuštene, u potrebi. To su evanđeoske vrijednosti nade, pravne i solidarnosti suosjećanja i poštivanja različitih i kultura i vjerovanja. Stoga, je uporište našega djelovanja život i propovijedanje Isusa Krista koji je i sam bio prognanik, te je tek rođen morao bježati u Egipat. Isus je osoba koja je kroz mnoge susrete bila otvorena prema drugačijima i drugima, strancima, rekao je p. Tvrtko, te u tom vidu podsjetio na prispodobe o Samarijancu, stotniku, ženi Samarijanki.

Govoreći o opredjeljenju Crkve za najugroženije, podsjetio je i na prvo putovanje pape Franje na Lampedusu, kao simbol stradanja ljudi. Papa nadalje u poruci za svjetski dan izbjeglica i migranata govori da su izbjeglištvo i migracije veliki izazov pojedincima i društvima, a kršćanski odgovor Crkve mora biti evanđelje milosrđa. Stoga smo u našem djelovanju pozvani tim ljudima pomoći, biti utočište u potrebi, rekao je, te podsjetio na tradiciju koja je razvijena u Njemačkoj, da su crkve kao građevine simbol utočišta sigurnosti i zaštite svima onima koji su te zaštite potrebni, Isusovački izbor ovog poslanja je biti u službi vjere i promicanja pravde, dakle vjera koja traži pravdu, pravda koja ostvaruje vjeru, to je ono što je utemeljenje i Isusovačke službe za izbjeglice. pomoć najsiromašnijima, ljudima koji su ostavili sve iza sebe, članove obitelji, posao, prijatelje, jezik, kulturu, dolaze u nešto što ne poznaju nimalo ostavili su jako puno toga iza sebe, i u tom smislu su doista siromašni.

Osvrnuo se i na pitanje islamizacije Europe, tj. obrane „kršćanske Europe". Biti kršćanin nije ni sociološki ni kulturno pitanje, ni politično, već je za kršćanina nasljedovati Krista, njegov život, njegove riječi. U Europi je do izbjegličke krize bilo oko 4% Muslimana. Ako ih dođe još milijun, to je 1%. Nije pitanje koliko ljudi dolazi, nego je pitanje kršćana i kršćanske Europe koliko kršćani žive svoje opredjeljenje za Krista.

U vrlo živoj raspravi dotaknuo se različitih pitanja i dilema oko izbjegličke krize, no naglašeno je alternativa kršćanskom povjerenju u drugoga, strah. Ima li smisla živjeti stalno u strahu? Ne smijemo podlegnuti strahu, moramo imati odnos prema drugome kao prema Božjem djetetu, jer nas Isus poziva da činimo isto što i on. Dakle, u drugome prepoznavati njega u strancu, napuštenom. Kriterij spasenja nije politička pripadnost, spolna ili religiozna, rasna, već konkretna ljubav prema osobi u potrebi.

Na kraju tribine, don Šuljić je najavio slijedeću tribinu koja će se održati 31. ožujka s temom „(Ne)nasilna komunikacija".

Misao dana

Draga braćo svećenici, mi nismo sirotani! Imamo majku Mariju, Crkvi. Dragi svećenici, Crkva nas ljubi kako samo majka može ljubiti. Svi zajedno činimo jednu obitelj, sveti narod Božji. Ljubimo strastveno Crkvu. U njoj ćemo naći milost da svoje svećeništvo živimo u radosti i sa žarom, milost da se posve iznova darujemo kako bismo slijedili Krista i prinosili mu svoje živote za spas duša. (Robert Sarah – Nicholas Diat, “Zamalo će večer i dan je na izmaku”)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.