Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Osvrt na Teološki četvrtak o kulturi nevjerovanja

Teološki četvrtak Kršćanske sadašnjosti u mjesecu travnju bio je posvećen „kulturi nevjerovanja“, odnosno pitanju o dijalogu između vjernika i ateista. Kako je u uvodu pojasnio don Anton Šuljić, voditelj Teološkoga četvrtka, Katolička crkva još je na II. vatikanskom koncilu označila ateizam kao područje kojim se sustavno i sama treba baviti. Štoviše, iskazala je i vlastitu odgovornost za pojavu ateizma budući da i vjernici imaju „ne mali udio“ jer svojim životom, neznanjem ili krivim naukom „pravo lice Boga i religije prije zakrivaju negoli otkrivaju“ (GS 19). Odmah nakon Koncila Crkva je ustanovila Sekretarijat za nevjernike čija je djelatnost prešla u Papinsko vijeće za kulturu. Upravo je Vatikan još 1969. godine sazvao međunarodnu konferenciju poda naslovom „Kultura nevjerovanja“, što je i naslov naše tribine. Ondašnji papa, sada sv. Pavao VI., tim je povodom održao govor u kojem je istaknuo da je Katolička crkva svjesna pojave i rasprostranjenosti ateizma, nereligioznosti i procesa sekularizacije, ali istovremeno u njima ne vidi apriornog neprijatelja, nego im želi pristupiti sa željom da ustanovi njihove uzroke i izgradi dijalog na temelju zajedničkih vrijednosti. I današnji papa Franjo u tom smislu pokušava Crkvu otvoriti prema drugima i drukčijima, a govoreći o ateistima nije im odricao moral, nego je tvrdio da mogu voditi ispravan život i prema tome, u duhu vjere, čak biti iskupljeni. Blagopokojni bečki kardinal Franz König izjavio je svojevremeno kako “za Crkvu danas ne postoji važniji i aktualniji problem od intelektualnog i pastoralnog susreta s ateizmom”. Gdje smo danas s tom koncilskom i pokoncilskom temom mi u Hrvatskoj, kakav nam je dijalog između vjernika i ateista i ima li ga uopće, svatko na svoj način, dala su odgovor dvojica predavača, dr. sc. Tomislav Pletenac, izv. prof. na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i mr. sc. Krešimir Cerovac, zauzeti katolički laik, inženjer elektrotenike koji se cijeli život bavi i teologijom, dotično odnosom teologije i znanosti i o čemu je napisao knjigu „Sklad između vjere i znanosti“ te je na HKR-u devetnaest godina vodio emisiju toga određenja „Limes kozmosa“.



Upravo on je na početku pojasnio službene stavove Katoličke crkve, posebice one već spomenute u koncilskome dokumentu Gaudium et spes. Crkva ne napada ateizam kao zlo. Ateizam je složena činjenica i proces i ne može se optužiti ateiste kao nemoralne ili čak neduhovne ljude. Svi, bilo da su nevjernici ili vjernicu upućeni su izgrađivati ovaj svijet i na tome važnom poslu upućeni su na suradnju i dijalog, naglasio je mr. Cerovac koji je naveo više citata posebice pape Franje i pape emeritusa Benedikta XVI. kako bi potvrdio pozitivni odnos Crkve spram ateista, a potom se kritički osvrnuo na neka događanja u Hrvatskoj u kojoj se često čuje da vjernici krše Ustav time što se miješaju u politiku ili pak žele sudjelovati u javnom životu. Crkva i država su odvojene po zakonu što znači da Ustav u istu ravan stavlja i vjernike i ateiste pa država kao neutralna institucija ne treba zagovarati slobodu od religije nego omogućiti prostor za religiju. Po čemu to sekularno mišljenje ima veće pravo od vjerskoga, zapitao se predavač. Uza sve, vjera traži prostor za snošljivost i dijalog, tvrdio je papa Ratzinger, no ateistička tolerancija koja dopušta da Bog postoji ali ga niječe u javnosti predstavlja licemjerje.

Dr. Pletenac je na počeku naveo činjenicu kako su antropolozi jedinstveni u tome da ne postoji društvo bez vjere. Ona je naprosto činjenica koja se ne može nijekati. Vjera s druge strane ne može biti zamjenom za znanstveno proučavanje svijeta. U tom smislu vjera predstavlja epistemiološku nesigurnost. Ipak, dijalog vjernika i ateista je nužan, ustvrdio je dr. Pletenac i on bi morao predstavljati „nultu instituciju“. Pojam „nulte institucije“ primjerice može biti i nacija o kojoj možemo imati posve suprotna mišljenja, ali smo pozvani izmjenjivati ih i voditi dijalog, inače ćemo završiti u ambisu. Budući da vjernici i ateisti dijele istu epistemiološku prazninu dijalog je jedini način da se premoste praznine i uspostavi koristan način djelovanja i suživota. Dr. Pletenac je na kraju ustvrdio da smo mi u Hrvatskoj danas još uvijek zatvoreno društvo, odnosno da još uvijek nismo pluralno društvo.


U bogatoj i dugoj diskusiji više je diskutanata istaknulo važnost teme, požalilo se na sekularistička agresivna ptvaranja vjere i vjernika, ali je također iznesena tvrdnja da ni Crkva nije uvijek tolerantna prema drukčije mislećima.  Značajan broj diskutanata podsjetio je i na znameniti dijaloga dvojice nekadašnjih intelektualaca Dr. Branka Bošnjaka i o. dr. Mije Škvorca koji su sedamdesetih godina na Filozofskome fakultetu vodili dijalog o vjeri i nevjeri, a konstatirano je da danas takvoga dijaloga nedostaje. Ipak, sociolog Boris Drandić istaknuo je kako je protekle četiri godine u „Nastavničkome suputniku“ kojega uređuje i izdaje takav razgovor agnostika i vjernika vođen između dr. Milana Polića i prof. Antona Šuljića, a nakon Polićeve smrti takav je dijalog sa Šuljićem nastavio on.

Voditelj je na kraju najavio da će se sljedeći Teološki četvrtak, zbog predavača dr. Stjepana Kušara koji dolazi iz inozemstva, izvanredno održati 16. svibnja 2019., a tema će biti „Slobodan Bog i slobodan čovjek“. Uz dr. Kušara svoj će prinos dati i voditelj tribine.

Misao dana

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.