Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Roberto Rusconi: SVETI PAPE

U prigodi proglašenja svetima papa Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. iz tiska je izišla knjiga Sveti pape poznatoga profesora povijesti kršćanstva i povijesti Crkava na Sveučilištu Roma Tre koja čitatelje upoznaje sa crkvenom praksom proglašavanja svetima rimskih biskupa, obično nazivanih papama.

Papa Franjo priznao je veliki značaj dvojice papa XX. stoljeća ističući njihovu karizmu u čitanju „znakova vremena“: Angela Giuseppea Roncalija, pape Drugoga vatikanskoga koncila i zauzetog mirotvorca koji je u svome relativno kratkom pontifikatu ostavio neizbrisiv trag u Crkvi i u svijetu, te pape Karola Wojtyle, karizmatičnoga protagonista svjetske scene, neumornog promicatelja pravde i istine, provoditelja II. vatikanskog koncila, hodočasnika koji je tridesetak puta proputovao zemaljsku kuglu i „župnika svega svijeta“.

Svetost papa obilježila je dvotisućljetnu povijest Crkve. Dok je liturgijska tradicija držala mučenicima i svecima sve rimske prvosvećenike iz prva četiri stoljeća kršćanstva, jedino su Celestin V. i Pio V. uzdignuti na čast oltara (prvi u srednjem vijeku, a drugi u suvremeno doba).

U posljednja dva stoljeća, nakon pada vremenite vlasti papa, svetost papa ponovno je postala karakterističnom crtom crkvene povijesti: Pio X. proglašen je svetim 1954.; Pio IX. proglašen je blaženim 2000., upravo su proglašena spomenuta dvojica papa, a vodi se kauza za beatifikaciju Pija XII., kao i za pape Pavla VI. i Ivana Pavla I.

Knjiga čitatelju približava svetost papa tijekom stoljeća, kako mučenika tako i ispovjedaoca i učitelja, upoznaju se ranokršćanski, srednjovjekovni ali i renesansni te novovjeki sveti pape, i oni koji to nisu bili, te se osobito baca svjetlo na svetost papa u posljednjem stoljeću, odnosno svetost papa u kontekstu II. vatikanskog koncila – toga središnjeg crkvenog događaja u Katoličkoj crkvi u XX. Stoljeću.

Misao dana

Razmislimo malo o djelatnu udioništvu Marije i svetog Ivana na Golgoti. Oni bijahu tamo, dopustili su se u tišini zahvatiti, prožeti i oblikovati otajstvom križa. Ne bih li se ja, sa svoje strane, trebao pobrinuti kako znati umrijeti s Isusom u svakoj euharistiji i prihvaćam li da umrem svom grijehu? Je li moj kršćanski život sagrađen na molitvi i na istinskoj prisnosti s Bogom? Koje mjesto imaju molitva i riječ Božja u mom životu? Na svakom od naših euharistijskih slavlja morali bismo reći kao sveti Pavao: »Dan za danom umirem [...] u Kristu Isusu, Gospodinu našem« (1 Kor 15, 31). (Robert Sarah – Nicholas Diat, “Zamalo će večer i dan je na izmaku”)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.