Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Stjepan Brebrić novi doktor teologije

Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu mr. sc. Stjepan Brebrić obranio je 28. listopada doktorsku disertaciju iz dogmatske teologije na temu «Kristologija u dogmatskoj teologiji Stjepana Bakšića». Povjerenstvo za obranu doktorskoga rada sačinjavali su prof. dr. sc. Anton Tamarut – predsjednik, prof. dr. sc. Ivan Karlić – mentor, član te izv. prof. dr. sc. Ivan Antunović, vanjski član.

Opsežan doktorski rad (1088 stranica), koji je autor napisao pod mentorskim vodstvom prof. dr. sc. Ivana Karlića, sastoji se od četiri glavna dijela. Osnovna sadržajno-metodološka struktura istraživalačkoga procesa ostvarena je tako, da se odvija u četiri susljedne etape, od kojih su prve dvije načelno kontekstualizacijske (I. i II. dio), a druge dvije (III. i IV. dio) prezentacijsko-interpretacijske, analitičko-sintetičke i kritičko evaluacijske. U prvome dijelu znanstvenom metodologijom načinjen je bio-bibliografski prikaz života i djelatnosti mons. Stjepana Bakšića (1889.-1963.),  kanonika, generalnoga vikara Zagrebačke nadbiskupije, glavnoga urednika Katoličkog lista i Bogoslovske smotre, jednoga od najznačajnijih hrvatskih katoličkih pisaca i teologa prve polovine prošloga stoljeća. Na drugoj istraživalačkoj razini u prvome dijelu rada utvrđuje se pojmovno značenje sintagme «dogmatska teologija», kako se shvaća sastavnim dijelom teme doktorskoga rada, a najviše u pogledu povijesno-teološkoga razvoja dogmatike kao središnje discipline sustavne teologije i u izvornoj Bakšićevoj percepciji, poglavito vezano uz njegov vlastiti prinos modernome razvoju ove teološke discipline, utvrđivanju specifičnosti njezine znanstvenosti i akademskoj profilaciji u okviru fakultetskoga kurikuluma. Najvažnija istraživalačka razina uključuje znanstvenu obradu Bakšićevih dogmatsko-teoloških spisa. Pristupno je načinjenja kronološka i tematska periodizacija cjelokupnoga spisateljskoga rada, zatim su istaknuti kristološka intoniranost te podučja očitovanja kristoloških koncentracija, eksplicitne i implicitne kristologije u pojedinim teološko-publicističkim temama. Priručnicima dogmatske teologije, objavljenim i rukopisnim, posvećana je najintenzivnija znanstvena obrada prema strukturalnoj metodologiji – opis djela, sadržaj i nauk, značajke, izvori. U prvome dijelu rada na taj način obrađeni su Bakšićevi priručnici «Presveto Trojstvo» (1941.) i prvi svezak priručnika «Bog Stvoritelj» (1946.), kao i neobjavljeni drugi svezak potonjega te u vlastoručnom rukopisu sačuvani tekstovi za priručnik «Posvećujuća milost».

Drugi dio rada predstavlja povijesno-vremensku kontekstualizaciju a uključuje četiri istraživalačke razine. Sažetije se najprije skiciraju društveno-političke i kulturalne okolnosti u razdoblju između posljednjih dvaju crkvenih koncila, zatim opsežnije crkvene i teološke prilike u svijetu i kod nas, prema osnovnim značajkama kroz koje se raspoznaje «duh vremena», ali i u izravnoj vezi prema odjeku ovih okolnosti u spisateljskome radu S. Bakšića. Najobuhvatnije istraživanje, pod izvorno teološkim vidikom, posvećeno je pojmovima i odnosnim datostima: (neo)skolastika i (neo)tomizam. Rezultati analitičkih i kritičkih istraživanja ovih stvarnosti omogućuju zaključak o Bakšiću kao neoskolastiku tomističkoga nadahnuća koji je spretno povezao najbolje prinose dviju izrazitijih središta neoskolastičke obnove svojega vremena - tzv. «rimski» i «insbruški krug».

U trećemu dijelu rada analitički, sustavno i kritički prezentirani su Bakšićevi kristološki spisi - dva rukopisna priručnika i dva teološko-publicistička spisa. Osim značajnoga znanstvenoga prinosa u Brebrićevoj teološkoj razradi pojedinačnih kristološko-soterioloških tema i pitanja, ovim dijelom rada omogućen je u uvid u dvostruko veće područje rukopisne priručničke građe Stjepana Bakšića u odnosu prema onoj objavljenoj, čime je po prvi puta potvrđeno njegovo značenje i prinos hrvatskoj kristologiji, kako je to već ranije uočeno za trinitarno-teološko područje.

Po znanstvenoj izvornosti najvažniji je četvrti dio rada, koji zauzima polovinu njezina ukupnoga opsega, a posvećen je teološkoj sintezi Bakšićeve kristologije i konsekventno dogmatske teologije u onome što Brebrić argumentirano prepoznaje kao krajnji domet i vrhunski Bakšićev znanstveni izričaj te stvarni prinos razvoju dotičnih disciplina katoličke teologije na našim prostorima. Na prvoj razini autor je ispitao teološke značajke Bakšićeva neoskolastičkoga kristološkog izričaja prema kristološkim distinkcijama zasnovanim na metodi modela u suvremenoj kristologiji. Primjenom pojmovne, povijesno-teološke i «Bakšićeve» distinkcije, za razliku od uobičajene odrednice «manualistička kristologija», Bakšićevu kristologiju autor modelski određuje kao tzv. «dogmatsku kristologiju». Eksplikativnom analizom i analitičkom teološkom sintezom Brebrić je zatim ustanovio i potvrdno ispitao kao polazišno-perspektivne odrednice Bakšićeve kristologije četiri ključne i međusobno povezane teološke perspektive, označivši ih arhitektonskim kristološkim načelima: teologija nadnaravnoga, haritološka, hamartiološka i trinitarno-teološka perspektiva. Istražujući sadržajno-metodološke predilekcije Bakšićeve kristologije, autor zaključuje o njihovoj svodivosti na temeljno strukturalno kristološko načelo: predodređeno posredništvo Isusa Krista. U protološko-eshatološkome i povijesno-spasenjskome kutu gledanja dokazuje da je ovo načelo funkcionalno za cjelokupnost Bakšićeva dogmatsko-teološkoga sustava, a daljnjom teološkom analizom i sintezom razrađuje i sastavne momente kategorije kristološkoga posredništva, koje kao hermeneutička kristološka načela raspoznaje u osobi i djelu Posrednika, odnosno u naravnome i adoptivnom sinovstvu. Analitičko-sintetičkim i kritičko-evaluacijskim obradama navedenih načela, autor zatim ukazuje na njihovu antropološku relevantnost i neupitnu teološku aktualnost. U posljednjemu odsjeku disertacije istražena su teološko-stilistička, teološko-metodološka i teološko terminološka obilježja Bakšićeve misli i izričaja.

Prema mišljenju članova povjerenstva, ovom disertacijom autor je ostvario višestruki izvorni znanstveni prinos u obradi teme, čime je argumentirano aktualizirao teološku misao i izričaj Stjepana Bakšića, zbog čega bi jednako bilo od najveće koristi što prije objaviti kako ovaj doktorski rad, tako i stvarati uvjete za kritičko izdavanje Bakšićevih tekstova.


Akademskom činu obrane doktorskoga rada pred povjerenstvom prisustvovalo je pedesetak slušatelja, među kojima brojni profesori KBF-a, na čelu s dekanom, prof. dr. sc. Tončijem Matulićem, kao i članovi Skupštine i djelatnici Kršćanske sadašnjosti. Svojom nazočnošću događaj su uzveličali pomoćni biskup zagrebački, mons. Ivan Šaško, biskup sisački, mons. Vlado Košić i rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, prof. dr. sc. Željko Tanjić. Među zapaženijim interventima u raspravnome dijelu bila su dva - jedan akademika Ivana Goluba, neposredno izabranoga nasljednika Stjepana Bakšića na čelu Katedre dogmatske teologije KBF-a, koji je obnovio svoja sjećanja na Bakšića, i drugi, prof. dr. sc. Stjepana Balobana, koji je istaknuo kvalitetu i produktivnost poslijediplomskoga studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Novi doktor teologije, Stjepan Brebrić, rođen je 16. 11. 1971. u Zagrebu. Djetinjstvo je proveo u mjestu Dragonožec, Župa Dubranec, smještenim na sjevernim padinama Vukomeričkih gorica u Turopolju, južno od Zagreba, čime je i zavičajno povezan sa Stjepanom Bakšićem (Cvetković, Jastrebarsko). Osnovno školu završio je u Brezovici, Interdijecanasku srednju školu za spremanje svećenika na zagrebačkoj Šalati. 1996. diplomirao je teologiju na Katoličkome bogoslovnom fakultetu, a 1999. upisuje najprije dvogodišnji poslijediplomski studij na istome fakultetu, u specijalizaciji iz dogmatske teologije, a zatim 2006. i doktorandsku godinu. Iste godine obranio je magistarski rad, koji je pod vodstvom prof. dr. sc. Ivana Goluba napisao na temu «Teološka publicistika Stjepana Bakšića». Od 1997. godine zaposlen je u Kršćanskoj sadašnjosti, najprije kao redaktor i zamjenik gl. urednika, a trenutno kao direktor i glavni urednik te izdavačke kuće Zagrebačke nadbiskupije. Oženjen je, otac dvoje djece i živi u Zagrebu.

Anton Šuljić

Misao dana

Razmislimo malo o djelatnu udioništvu Marije i svetog Ivana na Golgoti. Oni bijahu tamo, dopustili su se u tišini zahvatiti, prožeti i oblikovati otajstvom križa. Ne bih li se ja, sa svoje strane, trebao pobrinuti kako znati umrijeti s Isusom u svakoj euharistiji i prihvaćam li da umrem svom grijehu? Je li moj kršćanski život sagrađen na molitvi i na istinskoj prisnosti s Bogom? Koje mjesto imaju molitva i riječ Božja u mom životu? Na svakom od naših euharistijskih slavlja morali bismo reći kao sveti Pavao: »Dan za danom umirem [...] u Kristu Isusu, Gospodinu našem« (1 Kor 15, 31). (Robert Sarah – Nicholas Diat, “Zamalo će večer i dan je na izmaku”)

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.