Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Teološki četvrtak o slobodnom Bogu i čovjeku

Teološki četvrtak Kršćanske sadašnjosti u mjesecu svibnju iznimno je, zbog gostovanja prof. dr. sc. Stjepana Kušara, koji je bio glavni predavač, održan 16. svibnja, a tema je bila „Slobodan Bog – slobodan čovjek“. Uz dr. Kušara svoj esej, odnosno novo čitanje Isusove Priče o izgubljenom sinu, ponudio je don Anton Šuljić, ujedno i voditelj tribine.

Prof. Šuljić elemente slobode u očevu opisu iz Isusove priče našao je najprije u njegovoj slobodi od Zakona, budući da otac prema židovskome Zakonu (Pnz 21,17) nije bio dužan podijeliti imanje. Imanje se dijelilo tako da je prvorođeni sin dobivao dvije trećine imetka, a sva ostala braća i sestre preostalu trećinu. Otac je bio slobodan od Zakona, što je sigurno bila senzacija Isusovim slušateljima, ali, kako je naglasio predavač, „samo onima koji nisu slijedili njegov dublji nauk o tome da ljubav nadilazi Zakon“. Sljedeća značajka očeve slobode je u tome da je on slobodan od imetka. „Posjed je bio znak Božjeg blagoslova, a baština je predstavljala veliko dobro te je upućivala na pojam Saveza koji je pak uvijek podrazumijevao komunitarnost – zajednicu. I to je skandalozna poruka jer za pobožnoga Židova zajednica je više od pojedinca, što je sjajno protumačio Jacob Neusner u svojoj knjizi „Rabin razgovara s Isusom“. Kakvim se, dakle, predstavlja otac koji je slobodan i od posjeda? Ocu je dovoljno to što jest – otac! Ništa izvana ne može pridodati njegovoj punini. Otac je darovatelj života i sam je svoja punina koja se životom širi u sinovima – ali sinovi ništa ne pridonose njegovoj bîti. Ovdje se valja sjetiti temeljnoga starozavjetnoga imena za Boga: Ja sam koji jesam (i uvijek ću biti)! Otac iz Isusove priče Jest i ne biva više od toga time što ima dvojicu sinova ili posjed ili moć, kontrolu ili zakon! Ono do čega je Erich Fromm došao dosta kasno kada je naglasio upitnost između imati ili biti, Isus je već ispričao u priči o slobodnome ocu. Otac je sam svoja apsolutna sloboda jer mu je dosta to što Jest. Njegov bitak ne ovisi ni o čemu i ni o komu. Onaj koji Jest niti ovisi niti je navezan na ono što posjeduje. On je apsolutna sloboda“.

Don Anton je potom naveo i značajke slobode koje se odnose i na oca i na dvojicu braće. Otac ne ovisi o svojim sinovima, ne uvjetuje ih i ne nagovara, što podrazumijeva i mogućnost pogrešnog iskorištavanja slobode. Zato je sloboda uvijek rizična, ali tek taj rizik kojega poduzima otac može dovesti do slobodne odluke njegovih sinova. Zaključujući prof. Šuljić je naveo: „Bog kakvim nam ga predstavlja Isus u ovoj priči ulazi u permanentni rizik slobode jer drukčije i ne može. Bog ne može protiv sama sebe! Tek takva sloboda najveći je poticaj sinovskoj slobodi. Nasuprot apsolutnoj Božjoj slobodi, svaka je ljudska sloboda relativna“, naveo je i dodao: „Slobodni Bog želi slobodna čovjeka. Ne želi ga držati u podložnosti, u strahu ili ovisnosti. Ne želi ga kontrolirati niti suptilno navoditi na svoje planove. Ne želi ga nagovarati preko prijatelja niti ga disciplinom urazumljivati. Otac se ne koristi svojim pravom ni autoritetom da bi spriječio sinovljevu, makar i krivo shvaćenu, slobodu. Ne, on je spreman prihvatiti rizik njegove pogrešne slobode kao i sve posljedice koje iz toga proizlaze jer je uvjeren da samo slobodan izbor može roditi zrelog čovjeka. Drugim riječima, slobodni Otac ne boji se sinovljeve slobode. Sloboda nikad ne ugrožava! S druge strane, ne nagovara niti starijeg sina da se proveseli s prijateljima. Tà, sloboda se mora osjetiti i živjeti. Slobodni smo koliko si slobode priuštimo u očevu domu“ istaknuo je Šuljić i zaključio kako je ovdje riječ o tipično kršćanskom gledanju na Boga. Tema o slobodnom Bogu nije ni židovska i islamska niti ikoje druge religije. Zbog toga ona može u ovom vremenu postmoderne, u kojem se naglašava, ali i krivo živi vlastita sloboda, suvremenom čovjeku biti od velike pomoći, a posljedice takva gledanja mogle bi biti od velike važnosti i u pogledu odustajanja od vršenja vlasti kao moći, kao i na području kršćanskoga odgoja i osobito navještaja evanđelja.

Dr. Kušar pošao je od filozofsko-teološkog poimanja slobode, a povod za razmišljanje o slobodnom Bogu bio je postmoderna u kojem se sada nalazimo. Protumačivši pojam postmoderne, za koju bi on više volio izraz „radikalizirana moderna“, jer dolazi od latinske riječi „modo“ što znači sada, a nakon toga „sada“ dolazi drugi sada. U tom je vremenu porasla svijest o slobodi do razmjera o kojima se u prosvjetiteljstvu nije razmišljalo. Bit je postmoderne u tome da su ljudi postali svjesni svoje samosvojnosti i mogućnosti, a to znači i „obveze“ raspolaganja samima sobom. U pojmu slobode je izraz „svoj“, biti sam svoj znači sam sobom raspolagati. Čovjek sam postavlja svoje vrijednosti i on ih određuje.  Predavač je naveo više „dijagnostičkih“ teza Friedricha Nietzschea, kako je „procjenjivanje blago i dragulj svih procjenjivanih stvari“. Mi sve procjenjujemo i ne razmišljamo u čemu je narav toga procjenjivanja. Čovjek je biće koje procjenjuje, što znači da on  daje vrijednost. On je autor vrijednosti za koje se zauzima, a one su, prema Maxu Weberu, antagonističke. Moć procjenjivanja izražava čovjekovu slobodu da raspolaže sam sobom. Premda Nietzscheovu terapiju ne bismo uzeli, ipak njegovu  dijagnostiku i mi kršćani moramo uzeti vrlo ozbiljno, naglasio je Kušar, budući da je malo tko shvatio bit kršćanstva kao Nietzsche koji je konstatirao da je Bog na križu „prevrednovanje svega“.

Identitetske zajednice danas inzistiraju na poštovanju vlastitih prava i zahtijevaju apsolutni respekt od svih, posebice od države, dok se ne postavlja pitanje što te identitetske zajednice mogu pridonijeti općoj zajednici. Naš postmoderni problem je u tome da su ljudska prava postala novi „sacrum“, koji, inzistirajući na čovjekovim pravima, zahtijeva apsolutnu slobodu pojedinca koji je nositelj svih prava. Inzistira se na vlastitoj individualnosti, a u drugi plan se stavlja zajednica kao takva pa je takvo suprotstavljanje manjinskih i većinskih prava u društvu izvor  trajnih napetosti. „Ako je ova dijagnoza koliko-toliko točna, kako u tom kontekstu razumjeti poruku vjere i kako u tom okviru biti kršćanin? Pruža li taj okvir neku šansu kršćanskoj vjeri?“, zapitao se dr. Kušar i ustvrdio da je odgovor upravo u tome da vjera „nije nešto što se nalaže, nego se predlaže“. Krist predlaže, naviješta svoju poruku ljudima i poziva pojedince i u čovjeku gleda njegovu moć da raspolaže svojom slobodom da se samoobveže. Jedna društvena forma samoobvezivanja je i poslušnost. Danas, međutim, samoobvezivanje ili poslušnost može zvučati kao psovka, jer čovjek „raspolaže samim sobom iz uvida u vlastite želje i vrijednosti, a ne da bude poslušan“, rekao je predavač. U tom kontekstu valja uočiti da se donose zakoni, recimo u Europarlamentu, i to zato da ih se poštuje, tj. sluša. To se, međutim, ne dovodi u pitanje.

Sloboda koju mi efektivno imamo i nismo dužni nikome polagati račun o tome, mogla bi, međutim, biti šansa za našu vjeru. Perspektiva mogućeg djelovanja u tom pogledu jest činjenica da je čovjek biće koje tek iz slobode može djelovati, odnosno da se tek tada kada je sposoban ekscentrirati se iz sebe moguća prava sloboda. Nije oduvijek bilo jasno to da je Bog slobodan. Iz naše filozofsko-teološke povijesti to se ipak može razumjeti. Primjerice, bilo je vrijeme da se svijet ne može misliti bez Boga, dakle bog je morao biti „nužan“, a mislilo se i to da bi Bog morao „biti koristan“. S druge strane, je li naša korisnost prostor unutar kojeg se Bog susreće? -A opet, kad pogledamo postmodernog čovjeka koji raspolaže sam sobom, on se oslobodio i „nužnog“ i „korisnog“ Boga koji mu i nije potreban. Ljudi žive kao da Boga nema, jer ga ne trebaju, jer im nije nužan niti im je koristan. Bogu, misli postmodernik, treba oteti ono što mu se pripisuje i to treba dati čovjeku.

Kršćanska pak vjera ima suprotni stav. Naime, „Bog i čovjek u svojoj slobodi, jedan i drugi su upravno razmjerne veličine, a to znači što čovjek više raste u svojoj ljudskosti to više raste i Bog. Bogati Bog i bogati čovjek idu ruku pod ruku, jer čovjek ne nalazi mjerilo u samima sebi. Jer ako mi nalazimo mjerilo u samima sebi onda se postavljamo u poziciju da sudimo samima sebi. Čovjek tako sam sebe istražuje, prosuđuje i sudi. Međutim, za ispravni sud u svakom suđenju traži se neka druga instanca. A početak Stvaranja nas uči da je Bog onaj koji sudi. I on odmah na početku kaže da je 'sve dobro'. No, čovjek bježi od Boga jer hoće 'biti kao Bog', ali problem nije u toj želji nego u izboru puta, jer čovjek ne može sam sebi reći što to znači 'biti kao Bog', nego to mora reći netko drugi, a to je Isus Krist“, rekao je dr. Kušar i naglasio da je upravo to prigoda za kršćanstvo i  postmodernog čovjeka jer je Bog slobodan sam u sebi i sam prema sebi. „Bog izvan sebe nema apsolutno nikakvih pretpostavki na koje bi se morao osloniti. Kršćanski Bog nije demijurg kao kod Platona, već je on Stvoritelj iz ničega, što znači da je on sam prema sebi i sam u sebi slobodan, a to pak znači da je on sam u sebi zajedništvo. Izvan Boga nema ničega, a Bog je u sebi unutrašnji dijalog, što kršćani vjeruju u dogmi o trojstvenome Božjem Bitku Oca, Sina i Duha Svetoga. Bog sebe izriče u svojoj riječi, a ujedno čini da mu se taj riječ vraća. Bog sebe prekoračuje prema onome što nije Bog. I u tome je njegova sloboda. Božja svemoć je da on stvara nekoga koji je posve slobodan prema njemu, koji mu može reći i 'ne', a da mu Bog još uvijek može izići ususret, kako je učio Kierkegaard“ zaključio je dr. Kušar i  dodao da kršćanska Objava gleda ovaj svijet kao prostor u kojem je dana mogućnost predanja Boga i otvaranja da se na isti način predaju Bogu. Odnos sloboda, koje konveniraju u ljubavi, pa se zahvaljuju jedna drugoj u kršćanstvu je zapravo - Euharistija. Zato ona jest u temelju kršćanske vjere.

Susret je potrajao skoro dva sata budući da se nakon izlaganja razvila iznimno plodna diskusija u kojoj je više diskutanata iznijelo vlastite poglede i prinose te uputilo više pitanja glavnome predavaču Kušaru. Sljedeći susret zakazan je za 27. lipnja.

Misao dana

na vrh
×
Prijava
Poslati ćemo vam zaboravljenu lozinku
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.