

Knjiga je sastavljena od tekstova napisanih između 1982. i 1990. godine. Iako su pisani u vrijeme dok je vjera još uvijek bila zakonski i ustavno ostavljena na marginama javnog života građanstva, oni su već tada isticali da vjera ima snažnu i široku društvenu dimenziju. Potpisujući Predgovor 1991. godine, na pragu ulaska u demokratske promjene dotadašnjih Republika Jugoslavije, autor je svjestan da tekstovi imaju svoja ograničenja zbog vremena i okolnosti u kojima su pisani, no ističe kako bi tekstovima još i više dodao društvenu dimenziju vjere i Crkve, nužnu okrenutost Crkve prema svijetu te njezinu političku dimenziju. Zbog te svjesnosti ugrađene u njih, tekstovi nadilaze svoje vrijeme te i danas ostaju u dovoljnoj mjeri aktualni i smjerodavni. Dovoljno je baciti letimičan pogled na tijek razvoja današnjeg hrvatskoga društva te na ulogu i doprinos Crkve u njemu, pa da se zaključi kako se pastoralni izazovi Crkve i dalje ponajvećma sastoje u potrebi njezinog većeg izlaska u društvo ususret čovjeku koji je čvrsto stegnut svjetovnim, političkim i ekonomskim trendovima. Razlog tome leži i u činjenici da veća sloboda pastoralnog djelovanja znači i veću zahtjevnost organiziranja crkvenih struktura kako bi one učinkovito djelovale u društvu. Stoga se autor zalaže za veću afirmaciju pastoralne teologije u sadašnjem trenutku Crkve i društva.
Možda će Vam se i ovo svidjeti