Često
nekoj osobi znamo reći: „Ti si moj anđeo“. To roditelji kažu svojoj djeci, muž
ženi i obrnuto, prijatelj prijatelju ili to kažemo neznancu koji nam u jednom
trenutku pokaže kakvu osobitu pažnju i ljubav. Kad tako govorimo, ne mislimo to
samo simbolički. Mi jedni drugima zaista možemo postati anđeli.
Anđeli
su – kako nas uči katolička dogmatika – stvorena duhovna bića i osobne sile.
Kao stvorena duhovna bića možemo ih i doživjeti. Anđeli su uvijek glasnici
Božji. To mogu biti osobe koje nam se obraćaju u nekom određenom trenutku
našega života. To mogu biti unutarnji poticaji ili snovi koji nas upozoravanju
na nešto. Anđeli mogu biti i iskustva koja doživljavamo, a ne možemo ih pobliže
opisati. „Kad dogmatika naučava da su anđeli osobne sile, tada to znači da oni
štite moju osobnost.
No oni
nisu osobe koje bismo mogli pojedinačno izdvojiti.
U
ezoteriji se želi upoznati upravo svoga anđela, nazivati ga imenom. To nije u
skladu s biblijskom tradicijom ni s teologijom anđela kakvu je razvila
kršćanska tradicija“, kaže u uvodu ove svoje nove knjige o anđelima poznati
benediktinac, pisac brojnih duhovnih uspješnica od kojih je zasigurno jedna i
ova knjiga koja čitatelju približava te nebeske glasnike koji ljudima daruju
nadu i optimizam.