Često nekoj osobi znamo reći: „Ti si moj anđeo“. To roditelji kažu svojoj djeci, muž ženi i obrnuto, prijatelj prijatelju ili to kažemo neznancu koji nam u jednom trenutku pokaže kakvu osobitu pažnju i ljubav. Kad tako govorimo, ne mislimo to samo simbolički. Mi jedni drugima zaista možemo postati anđeli.

Anđeli su – kako nas uči katolička dogmatika – stvorena duhovna bića i osobne sile. Kao stvorena duhovna bića možemo ih i doživjeti. Anđeli su uvijek glasnici Božji. To mogu biti osobe koje nam se obraćaju u nekom određenom trenutku našega života. To mogu biti unutarnji poticaji ili snovi koji nas upozoravanju na nešto. Anđeli mogu biti i iskustva koja doživljavamo, a ne možemo ih pobliže opisati. „Kad dogmatika naučava da su anđeli osobne sile, tada to znači da oni štite moju osobnost.

No oni nisu osobe koje bismo mogli pojedinačno izdvojiti.

U ezoteriji se želi upoznati upravo svoga anđela, nazivati ga imenom. To nije u skladu s biblijskom tradicijom ni s teologijom anđela kakvu je razvila kršćanska tradicija“, kaže u uvodu ove svoje nove knjige o anđelima poznati benediktinac, pisac brojnih duhovnih uspješnica od kojih je zasigurno jedna i ova knjiga koja čitatelju približava te nebeske glasnike koji ljudima daruju nadu i optimizam.