U prigodi proglašenja svetima papa Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. iz tiska je izišla knjiga Sveti pape poznatoga profesora povijesti kršćanstva i povijesti Crkava na Sveučilištu Roma Tre koja čitatelje upoznaje s crkvenom praksom proglašavanja svetima rimskih biskupa, obično nazivanih papama. Papa Franjo priznao je veliki značaj dvojice papa XX. stoljeća ističući njihovu karizmu u čitanju „znakova vremena“: Angela Giuseppea Roncalija, pape Drugoga vatikanskoga koncila i zauzetog mirotvorca koji je u svome relativno kratkom pontifikatu ostavio neizbrisiv trag u Crkvi i u svijetu, te pape Karola Wojtyle, karizmatičnoga protagonista svjetske scene, neumornog promicatelja pravde i istine, provoditelja II. vatikanskog koncila, hodočasnika koji je tridesetak puta proputovao zemaljsku kuglu i „župnika svega svijeta“. Svetost papa obilježila je dvotisućljetnu povijest Crkve. Dok je liturgijska tradicija držala mučenicima i svecima sve rimske prvosvećenike iz prva četiri stoljeća kršćanstva, jedino su Celestin V. i Pio V. uzdignuti na čast oltara (prvi u srednjem vijeku, a drugi u suvremeno doba). U posljednja dva stoljeća, nakon pada vremenite vlasti papa, svetost papa ponovno je postala karakterističnom crtom crkvene povijesti: Pio X. proglašen je svetim 1954.; Pio IX. proglašen je blaženim 2000., upravo su proglašena spomenuta dvojica papa, a vodi se kauza za beatifikaciju Pija XII., kao i za pape Pavla VI. i Ivana Pavla I. Knjiga čitatelju približava svetost papa tijekom stoljeća, kako mučenika tako i ispovjedaoca i učitelja, upoznaju se ranokršćanski, srednjovjekovni, ali i renesansni te novovjeki sveti pape, i oni koji to nisu bili, te se osobito baca svjetlo na svetost papa u posljednjem stoljeću, odnosno svetost papa u kontekstu II. vatikanskog koncila – toga središnjeg crkvenog događaja u Katoličkoj Crkvi u XX. Stoljeću.