Misao dana

Kada bismo morali pokušati ukratko odgovoriti na pitanje što Novi zavjet shvaća pojmom „Bog“, taj bi odgovor mogao glasiti samo ovako: Bog, to je Otac Isusa Krista. Bog, to je onaj kojemu je Isus govorio „Oče“. Ali, time nipošto nije dano „kristološko suženje“ koje bi ostalo u uskom personalizmu i u čistomu povijesnom mišljenju koje bi zaboravljalo širinu stvarnosti; time je, štoviše, preuzeto temeljno polazište Staroga zavjeta, a s njim i širina ljudskoga pitanja o Bogu. Stari zavjet time je počeo otkrivati Boga kao nečijega Boga, kao Boga ljudi; definirao ga je polazeći od ljudi: kao Boga otaca. Isus se sasvim dosljedno uvrštava u ovu predaju Izraelove vjere. Bog je za nj nečiji Bog, njegov Bog. On shvaća Boga kao „svojega Boga“, toliko da ga dosljedno naziva svojim Ocem, a ipak toga „svog“ Boga, koji je njemu sasvim osobno Bog, smatra istovjetnim s Bogom otaca. (Joseph Ratzinger/Benedikt XVI. „Dogma i navještaj“)