Objasniti smrt bilo kome, a pogotovo djetetu, izgleda više nego pretenciozno, makar je riječ o zbiljnosti s kojom se posredno ili neposredno susrećemo svaki dan.

Autorica ove knjižice, filozofkinja židovskog podrijetla, govori o svojemu doživljaju smrti drugih, te o razmišljanjima i stavovima koje su ljudi zauzimali i zauzimaju pred tom zagonetnom zbiljnošću.

Njezini opisi i razmišljanja svjesno se drže u odmaku od religioznog zauzimanja stava i postupanja pred smrću. Pitanje smisla ljudskog života autorica tek dodiruje na mjestima gdje govori o nadi i o vrijednosti ljudskog života. Tu bi se mogla nadovezati poruka vjere i njezino teološko primišljanje, ali autorica to ne čini. Ona, naime, smatra da je svaka religiozna poruka, koja se toga tiče, neka vrsta mita iz kojega čovjek izvlači neke istine koje mu pomažu da bolje osvijetli misterioznu realnost.

Stoga autorica svoju pozornost okreće isključivo prema onome što je s ovu stranu smrti. Ono što pritom otkriva vrijedno je da bude uzeto na znanje, pa već stoga ovo djelce zavrjeđuje da bude objavljeno u nas. Povrh toga, za će kršćanskog čitatelja biti korisno upozoriti ne neke momente kršćanske poruke koji se tiču problematike smrti, kako bi dobio potpuniji uvid u kršćansko gledanje koje autorica samo ukratko naznačuje kroz prizmu ponašanja ljudi suočenih sa smrću.