Povelja o pravima obitelji plod je želje koju je izrazila Biskupska sinoda sabrana u Rimu 1980. godine na temu “Uloga kršćanske obitelji u suvremenom svijetu”. Njegova Svetost Papa Ivan Pavao II. u apostolskoj pobudnici Familiaris consortio ispunio je želju Sinode naloživši Svetoj Stolici da pripravi Povelju o pravima obitelji koja će biti predložena nadležnim oblastima i predstavnicima vlasti. Potrebno je shvatiti narav i stil ove Povelje. Ovaj dokument nije prikaz dogmatske ili moralne teologije o ženidbi i obitelji, premda on odražava misao Crkve o njima. Nadalje, on nije zbornik ponašanja namijenjen osobama i ustanovama kojih se to tiče. Povelja se također razlikuje od obične izjave teoretskih načela o obitelji. Poglavita joj je svrha da svim suvremenicima – kršćanima i nekršćanima – iznese što potpuniji i sustavniji prikaz temeljnih prava obitelji te prirodne i svudašnje zajednice. Prava iznesena u Povelji utisnuta su u savjest ljudskog bića i utkana u opće vrednote svega ljudskoga roda. U njoj je kršćansko viđenje prisutno kao svjetlo božanske objave koja osvjetljuje prirodnu zbilju obitelji. U konačnici, ta prava izviru iz zakona što ga je Stvoritelj upisao u srce svakoga ljudskog bića. Društvo je pozvano da brani ta prava protiv svakoga nasilja te ih poštuje i promiče u cjelovitosti njihova sadržaja.