Ovim dokumentom Ivan Pavao II. želi podijeliti s Crkvom u Europi plodove Druge, posebne skupštine, biskupske sinode za Europu. Sudionici sinodskog susreta promatrali su sadašnju stvarnost kontinenta, otkrivajući njegova svjetla i sjene. Jasno je došla do izražaja svijest da je sadašnje stanje označeno teškim nesigurnostima na kulturalnoj, antropološkoji, etičkoji i duhovnoj razini. Pokazala se očitom jasna i sve veća želja dublje proniknuti i protumačiti to stanje da bi se uvidjele zadaće koje stoje pred Crkvom. Iz toga su proizašla korisna usmjerenja da bi se Kristovo lice učinilo sve vidljivijim putem prodornijeg navještaja potkrijepljenog dosljednim svjedočenjem.