Apostolska pobudnica pape Franje izravni je plod 13. redovne opće
Biskupske sinode koja je o temi „Nova evangelizacija za prenošenje
kršćanske vjere“ održana u Vatikanu od 7. do 28. listopada 2012. godine.
Premda i sam piše kako se „na Sinodi podsjetilo da je nova
evangelizacija poziv upućen svima“, te da je njezino mjesto u prvome
redu u „redovitome pastoralu“, zatim da se tiče krštenih osoba „čiji
životi ne odražavaju zahtjeve krštenja“, papa na tragu sinodalnih
propozicija naglašava kako se ona „najviše sastoji u naviještanju
evanđelja onima koji ne poznaju Isusa Krista ili su ga uvijek
odbacivali“.
No, Papa, koji je na sinodi sudjelovao kao kardinal
Bergoglio, pobudnici daje duboki osobni pečat naznačujući je
programatskom i obraćajući se najprije Crkvi koju poziva da se otvori i
„iziđe“ iz svojih „sigurnih“ prostora i uhodanih načina djelovanja te da
se stavi u službu svijeta, posebice siromašnih i rubnih ljudi.
Papa
daje vrlo važne poticaje, naznačuje putove, korigira stavove i hrabro
označuje moguće prepreke na putu Crkve prema njezinoj preobrazbi i
evangelizacijskoj službi u suvremenom svijetu.
Pobudnica je odmah nakon
objavljivanja izazvala silno zanimanje javnosti, veliko oduševljenje kod
vjernika, a u nekim zemljama čak i otvoreno protivljenje budući da se
Papa dotiče i nekih pitanja neoliberalnoga kapitalizma i isključivanja
pojedinaca i skupina iz procesa odlučivanja i raspodjele dobara ovoga
svijeta.
No, ponajprije je ova pobudnica evanđeoski zahtjevna u odnosu
na biskupe i prezbitere, a sasvim sigurno moći će poslužiti kao temelj i
širokog proučavanja i duhovnoga preispitivanja sve do duhovnih vježbi i
obnova.