U knjizi Sveti trag u XX. stoljeću autor razmišlja i meditira o izabranim djelima hrvatskih likovnih umjetnika dvadesetog stoljeća, s pretežito kršćanskom tematikom, od kojih su neka sakralna, tj. ulazila bi u sakralni prostor, a neka su duhovna pa potiču na daljnje promišljanje.

Ovdje se radi o meditacijama, kako i sam autor kaže, kao o književnome djelu punom okrutne poezije. Radi se o otkrivanju raznolikosti bogatstva života i otkrivanju žrtve u njegovu korijenu, o poetskome susretu s Isusom Kristom. U knjizi su, među ostalima, zastupljena likovna djela Ivana Meštrovića, Vanje Radauša, Ljube Babića, Antuna Augustinčića, Joze Kljakovića, Vasilija Jordana, Zlatka Šulentića, Ive Dulčića i drugih.