Tekstovi u ovoj knjizi u velikoj mjeri predstavljaju dijelove autorovih predavanja, a okupljeni su oko iste teme. Riječ je o tome da se svaki put razmišlja o nečem što označuje naše doba – pobliže, riječ je o svršetku progresizma. „Mnogima će naslov koji je odabran za ovu zbirku tekstova zvučati pesimistično. Sam izdavač bio bi volio da smo odabrali neki drugi, dopadljiviji, da ne kažemo privlačniji naslov. Ako sam ja u odnosu na neke druge nastojao sačuvati ga, to je zato što on s najmanje riječi stvarno upućuje na najdublju nadu. Kad se sve tako ima raspasti… Valja obratiti pozornost na to da je tu zavisni veznik ‘kad…’. Da on, dakle, znači zavisnu rečenicu. Glavne tu nema – ili točnije, ona je skrivena, nevidljiva. Nju se ne bi moglo otvoreno izložiti, a da ne izgubi smisao. Ona ne bi smjela postati ukras ili parola“, piše autor na početku knjige. Ovi tekstovi teže povezivanju tradicije i moderniteta, eshatologije i kulture, pronicavosti pogleda pred smrću i njegovanja otvorenosti prema životu.