Druga knjiga u podnizu “Otački izvori” koju je Kršćanska sadašnjost pokrenula unutar svoje biblioteke “Kršćanski klasici”, a u suizdanju sa “Službom Božjom” iz Makarske, posvećena je tumačenju Evanđelja po Mateju svetoga Hilarija. I ovu je drugu knjigu toga podniza napisao, preveo i bilješkama opremio Marijan Mandac. Knjiga je podijeljena u tri dijela. U prvome dijelu donesen je tijek Hilarijeva života, u drugome poglavlju donesen je pregled Hilarijevih spisa, a u trećem tumačenja Hilarijevih izreka.

Sv. Hilarije bez sumnje pripada velikim ličnostima svekolike crkvene povijesti, posebice burnome razdoblju arijanske i protuarijanske hereze. Posebno ga je cijenio i štovao sv. Jeronim koji mu je posvetio posebni odlomak u svome djelu Slavni muževi, a isto divljenje prema tome učenome biskupu iz Poitiersa u Galiji iz polovice 4. st., gajio je i sv. Augustin. Hilarija su arijevci prognali na Istok, gdje se zadržao oko četiri godine, a nakon toga isti su ga arijanski biskupi Istoka, zbog ometanja njihova arijanstva, vratili natrag u Galiju. Zbog toga je stekao tada vrlo častan naslov “confessor” – “ispovjedalac vjere”. Nakon toga Hilarije je vrlo značajno pridonio pravovjerju i teologiji zapada te su galski biskupi na Pariškoj sinodi definitivno prihvatili Nicejsko vjerovanje. Knjiga je značajna za upoznavanje patrističke teološke misli i literature.