

Ivan Gundulić (1589.-1638.) najveći je dubrovački i najznačajniji barokni pjesnik te jedan od međaša i temelja cjelokupne hrvatske književnosti. Bio je angažirani pjesnik i interpretator života pojedinaca, naroda i svijeta, privržen pologu tradicije i temeljnim kršćanskim vrijednostima u skladu s kršćanskim preporodnim nastojanjima i životvornom snagom obnovljenog katolicizma posttridentinske Crkve. Suze sina razmetnoga Gundulićeva je religiozna poema objavljena u Veneciji 1622. i predstavlja osvjedočenje o Gundulićevoj dubokoj religioznosti, pravi vrhunac hrvatskoga književnog baroka. U ovoj je poemi naš pjesnik doista postigao punu mjeru svoje umjetnosti, koristeći se s jedne strane tipičnim, konvencionalnim baroknim žanrovskim odrednicama, a s druge pak ugradivši u njihove okvire vlastiti doživljaj problema čovjekove egzistencije, osobito tragičan osjećaj prolaznosti i posvemašnjeg besmisla.
Knjigu je uredio Božidar Petrač, a dr. Josip Bratulić priredio je tekst i sastavio rječnik.