Knjiga ovakvoga naslova najprije će nas privući time što se pojavljuje u nesklonu vremenu, primijetit ćemo zatim njezin sugestivni podnaslov, no posebno će nas zaintrigirati činjenica da je pišu dvojica autora. Jedan od njih, dr. Alois Kothgasser, nadbiskup je u Salzburgu, prije čega je obnašao razne akademske funkcije, a drugi, dr. Clemens Sedmak, predaje na katedri za socijalnu etiku na Kraljevskome koledžu Sveučilišta u Londonu. Izvori sreće, tvrde autori u uvodu, postoje pa oni upravo u vremenu kad su ljudi pritisnuti ekonomskim problemima, žele progovoriti o njima i to na način vlastitoga iskustva. Oni pišu samo o onome što su sami iskusili želeći potvrditi svoj ‘da’ životu koji nam je darovan po Isusu Kristu, što je i središnja tema ove knjige. Glasna sreća dođe i prođe, a tiha i nečujna sreća, koja teče poput mirne vode, može biti puno postojanija. U kršćanskoj se predaji za tu sreću primjenjuje pojam ‘serenitas’– opuštena vedrina. Čovjek koji se pouzdaje u Boga i živi svoje dane pun pouzdanja i snage te svakog dana ispunjava male dužnosti koje mu život nalaže – takav čovjek može crpsti iz vrela vedrine i opuštenosti.