Ova knjiga razgovora s Edwardom Schillebeeckxom, jednim od najvećih, ali i najdugovječnijih katoličkih teologa pred kraj njegova života (umro je 2009. godine u 96. godini života), objavljena u talijanskome originalu 2005. godine, svjedoči o vitalnosti toga teologa koja se sastojala u tome što je, kako svjedoči novinar, bio zadivljen Bogom. Sam Schillebeeckx svjedoči: „U mojoj dobi, nakon dugoga i radišnog istraživanja, koje još nije dovršeno, htio bih ponizno reći da Božja dobrota ima posljednju riječ u našemu životu, koji je zapravo mješavina smisla i besmisla, spasenja i nespasenja, očaja i nade. Smisao naše egzistencije imamo baš time što slijedimo Isusov način života za ljude, koji je potvrdio Bog. Bog koji nas transcendira je čovječni Bog, Bog koji ljubi ljude, koji se brine za njihovu povijest. Božja se čovječnost susreće s čovječnošću ljudi te je uzdiže. I dalje vjerujem u ovoga živog Boga, svojim umom i osjećajem, unatoč tome, i možda također zato što je naša povijest povijest patnje, mješavina smisla i besmisla, koju naš um ne uspijeva objasniti.“ Ova uzbudljiva knjiga bit će sjajno duhovno štivo svakome kome duhovnost i teološko istraživanje prožimaju vjeru.