Poznati švicarski teolog Hans Urs von Balthasar (1905.–1988.) svoja je prva teološka i filozofska razmišljanja posvetio eshatološkim pitanjima. U svojem doktorskom radu Povijest eshatološkoga problema u modernoj njemačkoj književnosti (1930.) te u velikom opusu u tri sveska Apokalipsa njemačke duše. Ogled o nauku posljednjih stavova (1937.–1939.) Balthasar propituje moderne njemačke mislioce s obzirom na njihova posljednja stajališta koja određuju njihovu cjelokupnu misao. Balthasar želi pokazati kako krajnja stajališta, tj. eshaton, već kod velikih mislilaca nisu nešto što nema veze sa sadašnjošću, nego ono što duboko prožima tu istu sadašnjost. U tome smislu i kršćanska eshatologija nije za Balthasara puko izvješće o budućim vremenima, nego posljednje što sada i ovdje određuje čovjekovu egzistenciju. To posljednje za kršćane jest Isus Krist, a ne obična izvješća o budućim stvarima nakon smrti. Na taj se način cjelokupna kršćanska eshatologija koncentrira u Isusu Kristu, u njegovu eshatološkom djelovanju u povijesti. Tako je švicarski teolog ponovno stavio eshatologiju u središte teologije nakon što je ona u katoličkoj teologiji dugo bila zapostavljena. Stoga je sve poznavatelje Balthasarove misli ugodno iznenadila vijest o objavljivanju dosad neobjavljenih Balthasarovih tekstova o eshatologiji. Izdavačka kuća “Johannes”, koju je osnovao sam Balthasar, objavila je dva dosad neobjavljena teksta o eshatologiji koja je Balthasar napisao 1954.–1955., kako to ističe Jan-Heiner Tuck u Pogovoru knjige. S velikom radošću objavljujemo ovu knjigu s tim tekstovima na hrvatskom jeziku.