Hoško svoju studiju posvećuje zagrebačkome biskupu Maksimilijanu Vrhovcu već i zbog činjenice da njegova osoba i djelo dugi niz godina izazivaju znatiželju društveće i crkvene javnosti. Autor oslikava vrijeme i prilike njegova djelovanja posebice se koncentrirajući na tvrdnje da je Vrhovac s jedne strane bio jozefinist, a s druge da je bio biskup po mjeri Tridenskoga sabora. Podrobnija istraživanja potvrđuju oboje, i da je bio vjerni jozefinist ali i da je bio vjeran obnovi crkve Pisac svoje djelo posvećuje kardinalu Josipu Bozaniću o 10. obljetnici njegova nadbiskupovanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji.