Korizma – poziv na povratak Bogu

Korizma, kao četrdesetodnevno vrijeme priprave za blagdan Uskrsa, vrijeme je slušanja Božje riječi i obraćenja, vrijeme priprave, pomirenja s Bogom te ljudima, vrijeme češćega posezanja za molitvom, postom i dobrim djelima. Kršćanska sadašnjost uz korizmu redovito preporučuje i dobro duhovno štivo, kao čvrst oslonac u korizmenoj pripravi. Na početku ovogodišnje korizme donosimo ulomak iz knjige vlč. doc. dr. sc. Odilona-Gbènoukpa Singboa, Oluja će proći, koja sabire predivna promišljanja za svaki dan korizme, sve do Velike subote. Ulomak s prvih stranica knjige donosimo u nastavku:

Nije li ulazak u korizmu znak da smo prepoznali da postoji nešto katastrofalno u našem životu, nešto od čega bi  nas trebao spasiti naš Gospodin? Poznato nam je da se događaju velike prirodne katastrofe poput onih koje su pogodile izraelski narod, ali postoje i one unutarnje katastrofe  koje ovise o nama. Znamo, svi smo stvoreni za radost, za  sreću i bila bi zaista nepodnošljiva katastrofa da najmanji među nama bude u potpunosti lišen te sreće. Ipak, svjesni smo da se ne osjećamo baš izbavljeni od te katastrofe ili smo čak već pogođeni njome, više ili manje, duboko, dramatično, mi sami ili nama dragi poznati ljudi. I prorokova riječ, riječ korizme upućena je danas nama. Znamo da zlo, patnja i smrt na neki način prate naš život i upravo u tim situacijama treba čuti prorokov poziv: »Vratite se Gospodinu, Bogu svome!« Povratak o kojem je riječ nije bijeg od problema, od kompliciranih situacija, već je to radikalno rješenje onog što je radikalno u svakoj situaciji u kojoj je riječ o životu i smrti nekoga. Činiti pokoru ne znači uvjeravati sebe da smo krivi za sve i da nismo ništa više ni manje nego grešnici pred Bogom, da ne postoji drugi put osim samoponiženja. Isto tako, činiti pokoru ne znači potpunu suprotnost, tj. uvjeravati sebe da ništa ne ovisi o našoj osobnoj odgovornosti u situaciji promašaja i smrti u kojoj se danas nalazimo i koja nas poziva na povratak Bogu.

Korizma je, prije svega, poziv na slobodu, ali na temeljnu slobodu. A istinita sloboda najprije se sastoji od priznavanja neizmjerne Božje veličine, ali i moje vlastite veličine sina ili kćeri Božje, stvorene »na sliku i priliku« Božju. 

Moja sloboda zatim znači priznavanje svega onoga što me odvaja ili udaljuje od Boga, bez obzira jesam li direktno ili indirektno odgovoran za to.

Korizma me poziva na jasnoću, lucidnost. Moram se angažirati, napraviti razliku i uvid u zlo koje činim, zlo koje činim sebi i zlo koje možda doživljavam od nekoga. Sve to treba činiti pod svjetlom Onog koji mi može pomoći i sa sviješću da On želi da se svi ljudi spase te da svi dožive sreću, koje nema nigdje drugdje osim u Njemu. Iako nije uvijek svako zlo posljedica naših grijeha, svjesni smo da imamo grijeha, a grijeh je odbijanje ljubavi koju Bog ima prema nama i dobra koje On želi za nas. Zato je potrebno, usred naših životnih »katastrofa«, u ovoj korizmi naučiti čuti prorokove riječi: »Vrati se Bogu! Odluči se za ono bitno! Odluči se za slobodu, jasnoću u sebi pred Njim! On ne prestaje nositi te, voljeti te i nadati se tvom povratku! Zato, vrati se i budi ono dijete koje ti je Otac povjerio da budeš!«

Moja duša u tvome krilu počiva

Na tvom dlanu ja živim dane svoje

Srce mi je ispunjeno srećom

O, Jahve, ljubav je tvoja preobilna

Za ove naše glinene posude.

R. Martinović

Ulomak iz knjige Oluja će proći, iz pera vlč. doc. dr. sc. Odilona-Gbènoukpa Singboa.