

Ova okružnica upućena je
ponajprije dijecezanskim biskupima ne bi li se uloga crkvenih arhiva, koja im
je također na brizi, vrednovala na takav način da se istakne i njihova
pastoralna datost.
U uvodu okružnice stoga
stoji: „Proučavanje vlastite prošlosti bez predrasuda, a na temelju dokumenata,
čini Crkvu sve boljom, čini je pravom poznavateljicom humanosti,
'stručnjakinjom za ljudskost', jer se na taj način ona otkriva u svojoj
povijesnoj dubini i snazi, koja joj istodobno dopušta prepoznavanje u vlastitoj
raznolikoj i trajnoj inkulturaciji i akulturaciji (tj. otkriva se njezino
kulturno stapanje u etnološkome i sociološkome smislu).
Takvo istraživanje
utemeljeno na arhivskim dokumentima omogućuje da doprinosi predaje izgrađuju
budućnost, pri čemu sjećanje (memorija) predstavlja i proročanstvo“.