Kana, kršćanska obiteljska revija, travanj 2011.

U uskrsnome broju „Kane“ redoviti se kolumnisti bave crkveno i društveno važnim i aktualnim temama. Tako Josip Grbac piše o porukama tsunamija naglašavajući kako se nije stekao dojam da je bilo tko u toj tragediji za sebe pokušao prikupiti političke bodove, odnosno da je politika u kriznoj situaciji stala iza svojih građana. To je povod za teze o „solidarnosti među nepoznatima“, ali i o tome da događaj u Japanu na dnevni red stavljaju posvemašnje preispitivanje čovjekova korištenja nuklearnom energijom, bez obzira rabi li se ona za izradu oružja ili za proizvodnju energije. Pitanjem japanske katastrofe bavi se i naš poznati japanolog, političar i znanstvenik Tonči Tadić upozoravajući da se nakon katastrofe u Japanu nisu dogodile pljačke ni divljanja raznih bandi, kao primjerice u New Orleansu u SAD-u, te da Japanci naoko sve primaju stoički, ali itekako pate. Time pak upućuju na vrijednosti zajedništva i čuvanju interesa zajednice. Tom problemu svoju je kolumnu posvetio i Darko Gašparović u svome „Japanskome poučku“ posebno se diveći duboko kolektivno usađenom načelu samožrtvovanja za opće dobro, što su učinili radnici porušene nuklearke u Fukoshimi. To je urezano i u povijest Zapada, što autor dovodi u vezu s Kristovom žrtvom, pozivom na solidarnost i zajedništvo. Ideal žrtve za drugoga, za bližnjega kao i za vlastitu zajednicu, imanentno je utkan u filozofiju helensko-rimske i judeo-kršćanske etike, morala i kulture, a odrekavši se tih elemenata Europa ruši temelje svoga mogućeg jedinstva. O uzurpiranju (o)vlasti piše Tonči Matulić ističući kako tom uzurpacijom nije završila nego je tek počela priča koja zavodi čovjeka na radikalno prevrednovanje vlastitoga položaja u svijetu i prisiljava ga na prihvaćanje ideologije laži i mraka s genocidnim učincima, što se sve događa, navodi autor, u ozračju Zloga. U Kani je dosta riječi o susretu mladih i obitelji sa Svetim ocem u Zagrebu kao i o ostalim obiteljskim temama i temama koje dotiču zauzet društveni život. Tako o potrebi dijaloga Crkve i svijeta danas piše Bono Zvonimir Šagi, a u povodu 50. obljetnice sazivanja II. vatikanskog koncila. Vladimir Pavlenić piše obračunu s ubojicom br. 1 i bavi se pitanjem odnosa napretka znanosti, utopističkih nadanja i stvarnog umiranja. O završnici hrvatskih pristupnih pregovara s EU piše Hrvoje Špehar, a rabin Kotel Da-Don zalaže se u razgovoru za Kanu da poštovanje zamijeni toleranciju. I u novoj Kani svatko će naći zanimljiv, koristan i inspirativan tekst ili se barem informirati o tome što se novo izdalo u Kršćanskoj sadašnjosti.