Kana, kršćanska obiteljska revija, siječanj 2013.

U Kani za mjesec siječanj dosta je članaka posvećeno problematici zdravstvenog odgoja, a u stvari isključivo spolnome odgoju i rodnoj ideologiji.

Tako Josip Grbac u članku: 'U čijem je djelokrugu odgoj djece?', kaže: „Iako se autori programa silno trude uvjeriti nas kako ovdje nije riječ o nametanju jednoga isključivog svjetonazora i ideologije, to im, jednostavno, ne uspijeva zbog više razloga. Jedan je zacijelo nedemokratski način na koji je program sastavljen i uvršten u školske programe.

Drugi je razlog 'u pozadini' programa, tj. u literaturi kojom će se nastavnici služiti, a koja odiše sveopćim relativizmom u odgoju, štoviše, može se nazvati 'inicijacijom' tzv. gender ili rodne ideologije (…) Riječ je o pokušaju svojevrsne prijevare, u stilu starih i prokušanih metoda da ono što se ne može ostvariti kroz demokratska vrata, uvijek može biti nametnuto kroz nedemokratski prozor“, piše Grbac i tvrdi kako se ovdje radi o tezi da je odgoj isključivo u nadležnosti politike. To pokazuje žalosnu istinu da dobar dio hrvatskih političara nije naučio ni osnovnu lekciju koja se u svakom poslu zove 'opis radnog mjesta'. Ni u jednom obliku političkog sustava politika nije sebi prisvajala pravo da odlučuje o odgoju djece. Jedino su to činile istinske diktature, kaže Grbac te zaključuje kako sada postoje svi razlozi da jedan učitelj odbije izvoditi takav program prizivom na vlastitu savjest, što vrijedi i za roditelje – što svaka demokratska vlast mora osigurati i štititi.

Temom zdravstvenog, tj. spolnog odgoja ili preodgoja u svojoj se kolumni bavi i Josip Baloban zaključujući: „Ovo je trenutak da se brojna društva, udruge i pokreti vjernika laika još više aktiviraju i do sada 'šutljivu većinu' hrvatskih građana postupno pretvore u 'aktivnog sudionika' demokratskih procesa. Vrijeme je da katoličke udruge u hrvatskoj javnosti artikuliraju svjetonazorska i vrijednosna stajališta većine hrvatskog pučanstva, a posebno roditelja i djece katolika“.

I Tonči Matulić u svome članku „Spolni odgoj između tehničkog zbrinjavanja nagona i upoznavanja ljubavi“ toj temi posvećuje dosta prostora dovodeći u pitanje mogućnosti znanstvene utemeljenosti budući da čak i „savršeno poznavanje ljudske anatomije, morfologije, fiziologije, endokrinologije, ginekologije i urologije ne može ponuditi odgovor na pitanje o pravome smislu i značenju ljudske spolnosti kao eminentno ljudske danosti.“ To vrijedi, kaže on, i iza poznavanje psiholoških, socioloških i kulturoloških danosti ljudske spolnosti budući da se smisao i značenje ljudske spolnosti kao eminentno ljudske danosti ne mogu izvoditi iz prirodnih i društvenih činjenica uobličenih u informacije koje smo kroz takve vrste znanstvenih istraživanja, analizirali i upoznali. Analizirajući podrobnije 4. modul kurikuluma Matulić tvrdi da autori djeci i mladima žele ponuditi uvide u različita razmišljanja o ljudskoj spolnosti polazeći od prešućena uvjere