Kana, kršćanska obiteljska revija, lipanj 2015.

Novi
broj Kršćanske obiteljske revije „Kana“
za mjesec lipanj prati crkvena, društvena i kulturna događanja u nas i u
svijetu, posebno u kolumnama svojih stalnih suradnika.

Tako Josip Grbac piše o problemu
Imunološkog zavoda postavljajući odluke politika u etičke okvire te piše: „Ono
što šokira jest činjenica da se u Hrvatskoj već godinama ponavlja isti
scenarij. Kada nastupi predizborna groznica u prah padaju sva obećanja, etička
načela, ekonomske strategije, interesi građana ili sveopće javnosti, opće dobro
(…) Priča s Imunološkim zavodom, koliko tragična bila, kako za zaposlenike
Zavoda, tako i za sve hrvatske građane, samo 
je dodatno skinula maske, te je ciljeve hrvatske politike učinila
transparentnima i onima koji to do sada nisu uspijevali uvidjeti“, kaže Grbac u
tekstu kojeg je naslovio „Hrvatska krv i plazma a tržištu“.

O odnosu
bl. Alojzija Stepinca prema slovenskim svećenicima, posebice u okvirima
prijepora oko njegovoga proglašenja svetim, piše Stjepan Baloban, a Tonči Matulić bavi se
temom „nemilosrdnosti“ hrvatskoga antifašizma. „U naslovu ovoga napisa bačena
je sjena i sumnja na hrvatski antifašizam riječima nemilosrdnog lica. Za to
postoji više razloga“, piše Matulić podsjećajući na izjavu kardinala Josipa
Bozanića u homiliji na euharistijskome slavlju u Bleiburgu u svibnju 2015.
godine prigodom 70. obljetnice 'Bleiburške tragedije' hrvatskoga naroda u kojoj
govori o dvama antifašizmima, onom domoljubnom antifašističkom otporu iz II.
svjetskog rata i onome drugome koji se pojavljuje pedesetih godina na temelju
kojeg se onda danas izmišlja tzv. fašizacija Hrvatske pa Matulić zaključuje:
„Nemilosrdno lice komunističkoga hrvatskog antifašizma pokazuje posljednjih
godina sve više prijetećih bora. Doista se može govoriti o novoj ideologiji
antifašizma koja otvoreno pokazuje zatrovanost i zadojenost komunističkim
totalitarizmom s njegovom pseudo-religijskom retorikom i ikonografijom“.

O tome
kako se vjernik danas istinito očituje u društvu, piše Bono Zvonimir Šagi:
„Tendencija u suvremenom kretanju religioznosti – da se vjera/religija shvati
kao isključivo stvar osobnog doživljaja – kao i naoko njoj suprotna
tradicionalistička tendencija koja čezne za bezličnim manifestativno-masovnim izrazom
vjere, zaoštrava pitanje odnosa subjektivnog i objektivnog, privatnog i javnog,
osobnog i zajedničkog“, piše p. Bono.

Vladimir
Pavlinić nastavlja svoju kolumnu „Iz drugog kuta“, a u svome napisu i pogledu
iz drukčije, engleske, perspektive naslovljenom „Stoljeće religije, ne
sekularnosti“ kritički se osvrćući na poimanje sekularizacije u nekih naših
političara i javnih djelatnika pokazujući brojkama na engleskome primjeru kako
„sekularizacija nije kraj kršćanstva niti znak bezbožnosti Zapada, već najnoviji
izraz kršćanstva.“ Livio Marijan nastavlja prikazivati tzv. Istočne kršćane, a
u ovom su broju pobliže opisani kopti.

O
Papinom priznanju Palestine piše Tonči Tadić , o biblijskoj, židovskoj temi
t