Zamak duše

Djelo Zamak duše jest, bez sumnje, najzrelije Terezijino djelo. Piše ga u vremenu kad je postigla određenu puninu duhovne i ljudske zrelosti, pa je ovdje najsustavnije razradila i iznijela svoj duhovni nauk. Tu se izvrsno nadopunjuju njezino iskustvo i doktrinarna načela te je to s pedagoškog i literarnog gledišta njezino remek djelo. U odnosu na druga njezina djela Zamak duše se predstavlja komplementarno: preuzima bogato blago mističnog iskustva koje je izneseno u knjizi Moj život i ovdje se nadopunjava i izlaže u manje osobnom i opisnom obliku, te se postavlja na mjesto koje odgovara ljestvici mističnog života. Zamak duše pretpostavlja poznavanje Puta k savršenosti koji sadrži veliki asketski uvod u mistični život. Ovdje će taj asketski uvod biti sažet u šest poglavlja (prve tri odaje), dok će se mističnom životu posvetiti preostali dio, puna 22 poglavlja. Kao i sva druga njezina djela, i ovo je upućeno, prije svih, njezinim susestrama kojima ona svojim vlastitim iskustvom želi pripomoći na putu molitve i duhovnog života. Obuzeta sviješću da piše svojim susestrama, Terezija, kao i u prethodnim djelima, nastavlja u svojem poznatom stilu: familijaran, povjerljiv oblik jednog dugog pisma. Tek tijekom pisanja njezino se obzorje proširuje i prema svim drugim osobama koje bi molitva mogla zanimati. Djelo nije ni teorijski ni znanstveni traktat, nego prije svega pedagoški, pa stoga koristan za sve, i one koji još nisu stigli do mističnog života.