Zašto je Bog postao čovjekom

Konačno smo na hrvatskome jeziku dobili kapitalno djelo sv.
Anzelma iz Canterburyja „Cur Deus homo“ ili „Zašto je Bog postao čovjekom“,
jedno od najznačajnijih teološko-filozofskih spisa srednjega vijeka koje je obilježilo
čitavu zapadnu misao.

Ovaj prvi hrvatski prijevod, koji uz hrvatski donosi i
latinski original, sada će moći koristiti kako hrvatski teolozi tako i filozofi
i sve koje zanima razvoj kršćanske misli, posebice stoga što je riječ o knjizi
koja je daleko nadišla svoje vrijeme i postala stožernom u povijesnome razvoju
teološko-filozofske misli Zapada.

„S velikim je zalaganjem vlastitim umom, u skladu s vjerom,
nastojao shvatiti ono što je osjećao da se, ovijeno mrklom tamom, krije u
Svetom pismu“ –riječi su Anzelmova biografa Eadmera koje jezgrovito izražavaju
osnovnu crtu Anzelmova razmišljanja, crtu koja se posebno jasno uočuje u tekstu
dijaloga Cur Deus homo – Zašto je Bog
postao čovjekom, u kojemu se isprepliću razjašnjavanje vjere (u službi
meditacije) i pozornosti prema jeziku i njegovu odnosu prema značenjima koja
izriče i prema stvarnosti koju izriče.

Sve kruži oko pitanja: Po kakvoj je nužnosti i zbog čega
Bog, koji je svemoguć, uzeo poniznu i nesavršenu ljudsku narav te postao
konkretnim čovjekom da bi nositelje te iste ljudske naravi mogao spasiti,
otkupiti od grijeha?

Anzelmov je odgovor
jasan: Bog spašava čovjeka iz ljubavi, ali on ga ne spašava bez čovjeka. Odgovor pokazuje neophodnost oštroumlja povezanog s
ljubavlju prema svojem „predmetu“, on nosi biljeg svojega vremena, ali još više
odiše on dahom radosnog uvjerenja pisca koji zna Komu je povjerova i u Koga
vjeruje. Sv. Anzelmo (1033.-1109.) benediktinski je monah i kasniji nadbiskup u
Canterburyju, autor brojnih djela koja su utjecala na razvitak kršćanske misli
u srednjem vijeku i kasnije, ali i autor kojemu je kršćanska povijest priuštila
brojna iskrivljavanja njegove misli.

Njegova najpoznatija djela – Monologion, Proslogion, Cur Deus homo, dijalozi o istini,
slobodi volje, milosti i predznanju Božjem te pismo o utjelovljenju Riječi –
konkretna su izvedba augustinskog programa promišljanja vjere koja traži razumijevanje
same sebe kao čina i kao sadržaja: fides
quaerens intellectum. Anzelmo pokazuje kako vjera angažira najbolje
čovjekove snage uma, volje i srca da bi bila promišljana, življena i
komunicirana.

Knjigu je preveo i opširnim uvodom opskrbio dr. Stjepan
Kušar.