Anđeo bola

17,14 kn
s PDV-om

Anđeo bola


Duga je umorna noć, crno je nebo i zemlja,

Kroz tu dosadnu tmušu nešto šušti i šapće.

Možda je rosa od suza, što se sa neba vraća

Pa tiho na jadnike kaplje...

U gomili gospodskih kuća, u sjaju čarnih tapeta,

Nižu se kutići tajni, mirisni budoari,

Nad njima čađava soba - ta neka nesreća hoće

Uvijek sklad da kvari!

Tu se anđeo bola u vidu svijetloga duha

Nad prazni naginje krevet, da trudnu napipa nogu;

Al ništa - - na jastuku samo nešto ostade suzâ,

A jadnik luta - sprema se - Bogu!

Noćna zlokobna ptica vidje sa razvala stara,

Kako se uzmuti voda, kako se pomoli ruka - -

I opet umorna noć, i dosadna bezglasna tama

Šuti vrh groba ljudskijeh muka...

Anđeo svetoga bola u vidu svijetloga duha

Stoji uz prazni krevet, eterno pritišće čelo,

I gleda, gdje se iz vode mučena povraća duša

Onamo, gdje joj je ležalo tijelo.

Gleda, kako se tiho nad prazni naginje krevet,

Trula kako se slama čudno svijetliti uze,

I sveti poljubac čuje, s kojim se mučena duša

Povraća, svoje da poljubi suze.

Gleda, kako se čisti u vlastitoj krvi i znoju,

U suzama srca svoga, i kako se diže tada,

O svojem rođenom krilu zapliva lako i voljko

Morem zvjezdanih mirijada...

Dolje - pod oblačjem tamnim crno je nebo i zemlja,

I kroz tu dosadnu tmušu nešto šušti i šapće - -

Biti će rosa od suza, što se sa neba vraća,

Pa tiho na jadnike kaplje ...

A gore - nad oblačjem tamnim, kud ljudsko ne vidi oko,

Alemi gore sjajni i živi;

Sklopljenih ruku i krila ondje se anđeo bola

Svojijem žrtvama - divi!

9220031
978-953-1130540-8
Kršćanska sadašnjost
IV. izdanje, Zagreb
Meki
2009.
7,5 x 11 cm, 223 str
Media