Notturno

Antun Gustav Matoš (1873.-1914.) bio je hrvatski književnik i novinar. Pisao je pjesme, eseje, feljtone, novele i putopise. Matoš se u hrvatskoj književnosti pojavljuje u svojoj devetnaestoj godini pripoviješću Moć savjesti koju je objavio u "Vijencu" 1892. Istinski književni život započinje za njegove pečalbe, u Beogradu, gdje zapravo bilježimo njegov pravi književni razvitak. Kao novinar, feljtonist, kritičar i pripovjedač Matoš je širokim zamasima ušao u književna, kulturna, društvena i politička zbivanja svoga vremena, da bi neko vrijeme koristio svoje glazbeno znanje i svirao violončelo u beogradskoj operi. 

U ovoj maloj knjižici, priređivač Božidar Petrač, donosi nam Knjigu pjesama A. G. Matoša (1910.-1914.) i neke od pjesama koje nisu uvrštene u spomenutu zbirku kao što su Prvi stihovi, Domovini iz tuđine, Hrastovački Nokturno, Kod kuće, Zvono, Samotna ljubav, Grički dijalog i mnoge druge.