

Zbirka meditativne pjesničke proze autora Stjepana Licea još je jedno svjedočanstvo o njegovom uvijek zastupljenom nastojanju čitatelja senzibilizirati za ono trajno u onom prolaznom, za svijetlo u onom tamnom i tmurnom, za božansko u onom običnom i, očito, mnogima nezamjetljivom. Niz intimno intoniranih tekstova obrađuje neke od najčešćih autorovih tema: dobrotu, svjedočanstvo vjere u vlastitom životu, otvorenost učenju od života, od djece, od prirode o Bogu i načinu kako ga susresti. Svojstvo Liceovih tekstova jest da u isto vrijeme poučavaju i očituju otvorenost učenju, da nude mudrost, ali ju i traže, da su promišljena, odvagnuta, dovršena poruka, ali u isto vrijeme i otkrivanje vlastitog traženja.