Kana, kršćanska obiteljska revija, travanj 2020.

“Bože, gdje si?” zapitao se dio vjernika u jeku nedaća koje su posljednjih nekoliko tjedana zatekle Hrvatsku, ali i svijet. U članku naslovljenom tim pitanjem u Kani ističe se konkretan odgovor za svakog od nas: “Bog se ne skriva. Bog je ovdje. Bog je sada. Bog je za svakoga od nas.”

Na početku travanjskoga broja Kane susrećemo se s još jednim pitanjem: “Što može biti aktualnije od govora o pandemiji koronavirusa?” Ističe to kolumnist Josip Grbac u pod naslovom Koronavirus, obitelj i obrazovanje, propitujući in eke pozitivnosti koje izviru iz “mora problema”.

“Vjerojatno nikada nisu roditelji toliko intenzivno bili uključeni u obrazovanje vlastite djece. Sada s njima sjede za stolom, pomažu im i bore se s informatičkim sustavima”, piše među ostalim Grbac.

Kolumna Stjepana Balobana obuhvatila je pak pitanje hrvatskoga zdravstva za vrijeme borbe s koronavirusom, uz naglašeno poštovanje i divljenje prema liječnicima i medicinskom osoblju, ali i jedno pitanje koje se tiče vjernika:

“Hoće li ovi upozoravajući događaji potaknuti današnjega čovjeka na promjenu njegova odnosa prema Bogu u svakodnevnom životu? Ono što sigurno možemo mi osobno učiniti jest pokušati mijenjati stil vlastita života stavljajući u njegovo središte Boga te sestru i brata čovjeka pokraj nas, dakle bližnjega svojega”, navodi Baloban.

Slaže se s time i Ivica Huljev koji pod naslovom Jona u utrobi koronavirusa navodi: “Nešto će se svakako morati mijenjati, a upravo je to duh korizme u kojemu je pandemija ‘propovijedala’ i uvela svijet u ozračje monaške duhovnosti da se u samoći otkriva dubinu života. Kad zaraza mine i životna se rijeka vrati u svoje korito, ulica će svjedočiti jesu li nam osnaženi korijeni duše.”

Razmjere epidemije autori Kane sagledali su iz različitih perspektiva, pa tako Tado Jurić piše o traumama iseljenika i psihološkom, ekonomskom i socijalnom udaru pandemije, dok u rubrici Obiteljski savjetnik psihologinja Lana Batinić piše o obiteljskoj reorganizaciji svakodnevice s obzirom na izolaciju i psihičkom nošenju s promjenama. “Vrijeme je da budni budemo, a ne zloslutni”, piše pak Branko Murić.

U ovom uskrsnom vremenu autori Kane nisu zanemarili ni duhovne teme, pa se tako čitatelj može nadahnuti tekstom patera Bone Zvonimira Šagija ili pak V. Martinca, s. Veronike Mile Popić, Nikole Kuzmičića, Darka Teperta i drugih.

Upečatljiv je i razgovor s o. Anselmom Grünom, njemačkim benediktincem i vrlo plodonosnim piscem koji je za Kanu govorio o traganju za Bogom, vlastitim životnim pokretačima, ali i utjesi koju možemo pronaći u Božjoj riječi i anđelima kao Božjim poslanicima za svaku životnu situaciju.

“Tekstovi uskrsnoga broja Kane svjedoče o tome koliko su nas neiscrpno zaokupile teme nemilih događaja i životnih okolnosti u kojima se nalazimo. Sigurni smo da ćete na svakoj stranici pronaći nadahnuće i ohrabrenje u ovim danima”, poručuje glavna urednica Kane, Maja Petranović.