Veliko odreknuće

Odreknućem od službe Benedikta XVI. obistinilo se ono što je u Zakoniku kanonskoga prava predviđeno tek kao apstraktna mogućnost: to se dogodilo samo jednom, i to prije mnogo stoljeća. U početcima Crkve i u srednjem vijeku bilo je nekoliko manje ili više prisilnih i eksplicitnih odreknuća, ali Celestin V., koji je papinsku službu obnašao samo nekoliko mjeseci 1294. godine, bio je do sada jedini legitimni papa koji se dragovoljno povukao sa službe. Dok je još u 14. i 15. stoljeću tijekom raskola i koncilske krize u Crkvi na Zapadu bilo prisilnih odreknuća, konsolidacijom papinske vlasti u sljedećim stoljećima hipoteza o abdikaciji vrhovnog prvosvećenika više nije bila izgledna. Glasovi o povlačenju sa službe počeli su kružiti u drugoj polovini 20. stoljeća, a odnosili su se na Pija XII., Pavla VI. i Ivana Pavla II. Odreknuća od papinstva označavaju prekretnicu u povijesti Crkve. Prema lažnom proročanstvu koje se pripisuje svetom Malahiji, Benedikta XVI. trebao bi naslijediti posljednji papa, koji će se jednostavno zvati »Petrus Romanus«. Možda zato što će nakon njega kršćani imati prigodu vidjeti jednu drukčiju Crkvu?