Zmijsko leglo

Francoisa Mauriaca, dobitnika Nobelove nagrade za književnost te drugih vrijednih priznanja, smatraju jednim od najvećih katoličkih pisaca dvadesetoga stoljeća. Taj epitet dobio je koliko zbog javnog zastupanja katoličkih stavova u nekim pitanjima svojega vremena, još i više zbog svojih pisanih djela u kojima često kao glavna nutarnja sila živo pulsira pitanje ljudske savjesti i, općenitije, pitanje ljudske moralnosti u sučeljenju s učenjima Katoličke crkve. Roman 'Zmijsko leglo' jest kronika jedne obitelji ih Bordeauxa. Na prvome katu svoje kuće, u prozračnoj i svjetloj sobi, pripovijeda ju jedan starac na samrti. Nestrpljivo iščekuje smrt, jer za njega je ona jedna vrsta osvete. Pišući oproštajno, te ujedno oporučno pismo svojoj supruzi s kojom je proživio četrdeset godina u braku bez ljubavi i bez blizine, izlijeva konačno iz svog srca, 'zmijskoga legla natopljenog njihovim otrovom', tisuće prešućenih emocija, tajni, ljubavi i mržnja, koje kao da otkrivaju daleko bogatiju i suosjećajniju, ali svakako napaćeniju dušu od one kakvu su mu pripisivali tijekom života.