Predstavljena knjiga 'Demografija – iseljavanje – migracije'

Ova vrijedna knjiga je svojevrsni demografski svjetionik, naglasio je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša u utorak navečer, 14. studenoga, na predstavljanju zbornika Demografija – iseljavanje – migracije. Šesti hrvatski socijalni tjedan, Zagreb, 22. i 23. listopada 2021. Riječ je o izdanju zbornika radova s istoimenog simpozija, a predstavljeno je u dvorani Vijenac u Zagrebu. Program su vodili doc. dr. sv. Dubravka Petrović Štefanac i mr. sc. Zvonimir Ancić, a pjesmom su predstavljanje pratili članovi zbora zagrebačkih bogoslova uz vodstvo Adriana Bogdana.

Pozdravnu riječ, uz predsjednika HBK-a, uputo je na početku i predsjednik Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, a o knjizi su govorili akademik Anđelko Akrap, ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti dr. sc. Marina Perić Kaselj i prof. dr. Vladimir Dugalić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu.

Predsjednik HBK nadbiskup Kutleša uvodeći u predstavljanje ove knjige na gotovo 500 stranica rekao je da je ona svojevrsno ogledalo sadašnje hrvatske stvarnosti s kojom kao da se ne možemo suočiti.

“To se prije svega odnosi na one najodgovornije, a to su političke vlasti, ali i na sve druge važne čimbenike u hrvatskome društvu kojima je, kako se čini, važniji onaj trenutačni i kratkoročni uspjeh od dugoročne zajedničke politike u kojoj bi se stvorila, i provodila, odgovarajuća populacijska politika, ali istodobno rješavala sve urgentnija pitanja iseljavanja, useljavanja i suvremenih migracija.”

Zagrebački nadbiskup je ustvrdio da je u takvoj situaciji uloga Crkve misionarski polet i izlaženje iz svojih zona komfora, a na što nas svakodnevno sa svojim gestama i riječima potiče svojim svjedočenjem papa Franjo.

“Za kršćane općenito” – nastavio je – “a za katolike u hrvatskome društvu, ponaosob, to znači davati svoj specifični crkveni doprinos društvu prema Socijalnom nauku Katoličke crkve. U ovom slučaju Crkva u Hrvatskoj se slaže s većinom izvrsnih hrvatskih demografa koji posljednjih desetljeća neumorno predlažu konkretna rješenja koja, na žalost, u velikom dijelu nailaze na šutnju i na nerazumijevanje”.

“Hoće li ova knjiga nešto promijeniti pod tim vidom? Nadati nam se da hoće”, rekao je nadbiskup Kutleša.

Nadbiskup Đuro Hranić, kao predsjednik Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, rekao je da se hrvatska politika godinama ne suočava na ozbiljan i odgovoran način s upozorenjima i pozivima naših demografa koji argumentirano analiziraju ali i predlažu moguća rješenja za promjenu demografskoga stanja u Hrvatskoj.

“Crkva u Hrvatskoj podržava izvrsne hrvatske demografe u njihovim nastojanjima i poziva odgovorne čimbenika u društvu da uvažavaju njihove prijedloge ne samo riječima i vanjskim odobravanjem nego konkretnim mjerama. To se prije svega odnosi na odgovarajuću populacijsku i pronatalitetnu politiku kojoj je u središtu obitelj utemeljena na braku muškarca i žene.”

No ovdje je, isto tako, mons. Hranić upozorio:

“Vrijednosna idejna strujanja, javno mnijenje, dominantna postmoderna kultura, sredstva društvenoga priopćavanja i populistička pomodarska liberalna politika – udruženim snagama proglašavaju brak i obitelj nazadnim konzervativnim ustanovama te svoj uspjeh mjere porastom pokazatelja koji upućuju na rastakanje braka i obitelji, te na ograničeni doseg utjecaja Crkve u životu društva”, upozorio je te nastavio da smo još uz to kao narod bili pogođeni posljedicama ekonomske krize, koruptivnim obrascima ponašanja te poteškoćama u funkcionira nju pravne države.

To je rezultiralo iseljavanje, osobito mladih obrazovanih ljudi i mladih obitelji s djecom.

K tome, sloboda Domovine koju imamo plaćena je tolikim mladim životima i bezbrojnim žrtvama i od čitavog bi se društva trebalo očekivati da bude daleko odgovornije i prema toj velikodušnoj žrtvi u službi slobode i budućnosti svoga naroda, rekao je uz ostalo đakovačko-osječki nadbiskup.

Govoreći o zborniku radova, izdvajamo, demograf akademik Anđelko Akrap je rekao kako je Hrvatska od 2013. do 2022. godine među deset europskih zemlja s najvećim padom broja stanovnika i u tome popisu je na prvom mjestu s 9,5 % gubitka svoga stanovništva.

“Većina zemalja koje su 2004. i kasnije pristupile u EU, osim Češke, imale su pad ali su preokrenule te trendove, prema statistikama Eurostata”, rekao je akademik Akrap i naveo da je primjerice jedna Malta, doduše manja zemlja, u 10 godina narasla za 23,3%, Luksemburg za 20%, a Irska, koja je bila uz Hrvatsku do pedesetih godina primjer pada broja stanovnika, ona sad ima strahoviti rast zato što su se pripremili za tu situaciju depopulacije još u šezdesetim godinama i Irska danas ima porast od 10% stanovništva u 10 godina.

Spomenimo i riječi dr. Dugalića koji smatra jako vrijednim što svi radovi o migracijama ipak u završnom dijelu uvijek jedan dio posvećuju da zapravo ne smijemo te ljude ostaviti nego da uvijek moramo nastojati i ponavljati im: ‘Ima li mogućnosti i da se vrate natrag?’

“Mi osnivamo nove katoličke misije od Irske, Njemačke i drugdje i jasno je da trebamo ići za svojim narodom, ali mislim da moramo itekako uvijek malo baciti onu ‘bubu’: ‘Hoćeš li se ti vratiti?’ Jasno da država tu mora dati svoj doprinos i stvarati uvjete za njihov povratak”, rekao je isto tako.

Predstavljanje zbornika pratilo je desetak hrvatskih biskupa i nadbiskupa uz apostolskog nuncija mons. Giorgia Linguu, beogradskog nadbiskupa Ladislava Nemeta, te brojne druge uglednike i predstavnike iz političkog, društvenog, crkvenog i kulturnog života zemlje.

U ime nakladnika zahvalu je izrekao direktor Kršćanske sadašnjosti dr. sc. Stjepan Brebrić poručujući: Ako ova knjiga dođe u samo jedne prave ruke koje će početi promjenu i preusmjeriti tijek događanja – isplatilo se sve, dok je pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauke Crkve prof. dr. Stjepan Baloban naglasio da sadržaj knjige poziva na zajedničku raspravu o bitnim pitanjima hrvatske budućnosti.

Govor dr. sc. Stjepana Brebrića donosimo u cijelosti:

Poštovani, sve Vas srdačno pozdravljam u ime Kršćanske sadašnjosti.

U ovoj prigodi želim zahvaliti Centru za promicanje socijalnog nauka Crkve: njegovu Upravnome vijeću i zaposlenicima, a naročito pročelniku, prof. Stjepanu Balobanu, na dosadašnjoj suradnji s KS-om, koja traje gotovo četvrt stoljeća, koliko traje i sam Centar. Tijekom vremena nastala je u toj suradnji jedna biblioteka knjiga i zbornika za opće dobro naše vjerničke i društvene zajednice. To je najvećim dijelom izvorno hrvatska misao, prije svega odraz domaćega intelektualnog i duhovnog stvaralaštva. 

Vezano uz ovaj zbornik, kao izvršnome nakladniku stalo nam je do ciljane čitalačke publike. Knjige bez čitatelja su kao nedovršene knjige.

Pitajući se o mogućem širem čitateljstvu, dugo sam razmišljao, kome je on zapravo namijenjen – osim, dakako, užoj skupini znanstvenika, autora priloga, urednicima i recenzentima, odgovornijim predstavnicima Crkve, države i društva. Njegova vrijednost – kako su skolastici govorili – u sebi, po sebi, dakle neka objektivna vrijednost, doista nije upitna. 

Problematika koju tretira ovaj zbornik vrlo je zahtjevna. Stoga, pomalo i nezahvalna u smislu neke šire recepcije. Živimo u vremenu relativizma, površnosti, beznađa. Lako je odmahnuti rukom i reći kako se u ovakvim zbornicima samo znanstveno dokazuje ono što nam i tako jasno govori zdrav razum pa i svakodnevno iskustvo. Traže se i očekuju brza rješenja praktične, ne teoretske naravi, pa se lako previdi bilo kakvo osobito značenje znanstvenih simpozija, socijalnih tjedana i njegovih deklaracija ili rezolucija. 

Demografska problematika posebno je sumorna u našim hrvatskim prilikama i prisutan je osjećaj da se ništa više ne može popraviti. Skepsa se uvlači i u vjerničke krugove, koji kao gotovu stvar prihvaćaju da se sva relevantna nacionalna i socijalna pitanja ionako usložnjuju i razvijaju prema nekim drugim zakonitostima od onih koje bismo voljeli vidjeti kao pokretačke i odlučujuće. Mehanizmi divljega kapitalizma i liberalne tržišne ekonomije čine se efikasnijima ne samo od nacionalne strategije razvoja, nego i od same kršćanske vizije društva i nacije. Što čini Crkva? - nije pitanje, koje se također ne bi kritički postavljalo s obzirom na demografski slom u našoj domovini. A ipak, Crkva je možda jedini segment našega društva koji uporno i kontinuirano čini najviše što može po tom pitanju, iako i Crkva u Hrvata nosi oznaku katoličke univerzalnosti te se, istini za volju, ne bi ni imala smatrati najpozvanijom u slučaju demografske problematike. Crkva se upravo na praktičnoj razini zalaganja najviše zauzima, primjerice, za obitelj, za kršćansku, ali i naravnu antropologiju. Sav njezin liturgijski, evangelizacijski, pastoralni, katehetski i socijalni kontekst života vjere postojano je afirmativan u pogledu pronatalitetne politike.

I dok tako gotovo vapijem za širim čitateljstvom ovoga zbornika, mislim da će sav trud uložen u organizaciju Šestoga socijalnog tjedna i izdavanje zbornika biti opravdan ako knjiga završi u rukama makar jednoga pojedinca koji će biti u stanju potrebne teoretske uvide pretvoriti u djelotvornije zalaganje, kako crkveno, tako još više državno i društveno u dolazećem razdoblju. Značajne promjene u povijesti uvijek počinju s pojedincima. Nije to utjeha, to je realnost. 

Međutim, ovaj zbornik predstavlja poticaj i daljnjim promišljanjima i traženjima također na znanstvenom području, pod teoretskim vidom. Ne treba ga shvatiti kao završni, povijesni dokument  kojim se potvrđuje „zauzetost i brigu Crkve u Hrvata za sadašnjost, i osobito za budućnost hrvatskoga naroda koji se nalazi u dubokoj demografskoj krizi“. 

Tema migracije na planu opće Crkve toliko je znanstveno proučena, a crkveno je učiteljstvo s tim u vezi već dalo takvih konkretnih smjernica djelovanja, da bi nešto slično zasigurno bilo moguće i potrebno kod nas također s obzirom na demografski problem. A to može samo hrvatska intelektualna i u našem slučaju naglašenije teološka i kršćansko-filozofijska misao. Držim da su one ovim zbornikom posebno izazvane, jer kontekstualnost teologije, o kakvoj govori i papa Franjo u najnovijem motupropriju Ad theologiam promoveandam, konkretan je zahtjev, koji ne bismo smjeli prečuti. 

Riječju, demografija i sociologija ovim zbornikom pokazale su svoje potencijale i domete, ali nakon takve solidne sociologije trebala bi se u sljedećem koraku ostvariti i neka dublja kršćansko-filozofijska i teološka analiza, odnosno, jedna teološka fenomenologija, kakve nam sada ipak nedostaje. Zatim je moguće oblikovati i neku prakseologiju, kakva uostalom nije bez očitih naznaka u dosadašnjem zalaganju Crkve, ali za sada ne vidimo da je dovoljno uvažena i strateški ostvariva na državnoj, odnosno nacionalnoj razini. 

Nadamo se da će ovaj zbornik među onima, koji su dužni, kao kršćani, dati ideju i inspiraciju ljudima, ipak pronaći što više svojih čitatelja i da će potaknuti makar pojedinačne inicijative, koje doista mogu označiti početak nekih pozitivnih promjena. 

Sadržaj zbornika uvjerljivo pokazuje da se problemima ne pristupa na način da ih se od početka smatra nerješivima, da se cjelokupna teška i složena problematika ne može savjesno promatrati kao nečija tuđa briga i odgovornost, čija neodgovornost nerijetko predstavlja izgovor za odbacivanje vlastite, osobne odgovornosti. 

Kršćanstvo je pokretano i stoga i samo pokreće nadu, a to je prvo, trenutno možda i najpotrebnije u vezi s pitanjima i problemima, o kojima je riječ u zborniku koji je pred nama.

Tekst/foto: IKA-KS/Ante Novak