Nasmijana svjetlost svijeta

„Ovo je
treća knjiga pjesama teologa i književnika Antona Tamaruta koji svojem
svećeništvu ne oduzima ništa time što pjeva već ga pročišćuje i usmjeruje, a
teologiji, čija znanja katkad ostaju u laboratoriju struke ne uspijevajući se
preliti u drukčijost jezika, slika i slutnji, daje drukčijost izričaja i novost
slutnje. Tamarut je upravo ovom svojom knjigom pokazao kako teologija kao sveta
znanost nužno treba i traži pomoć u datosti koja je najbliža svetom –
umjetnosti (…) Riječ je poetici komprimiranih smislova, isprepletenih značenja
iskazanih u sočnim, jarko obojanim i gotovo zvučnim slikama (…) Ovo je većinom
poezija biblijske slikovitosti i teološke pronicavosti iznikla iz unutarnjeg
slaganja i otpora, iz probijanja i nekog htijenja da se izreknu neizrecivi ili
izricanju neskloni porivi srca. Da bismo razumjeli ovu poeziju – ako je razumjeti poeziju uopće moguće ili bitno
– odnosno da bismo našli ključ i ušli, nužno je poslužiti se teologijom. Bez
nje jedva da će, skoro veći dio, ove poezije moći biti shvatljiv (…) Valja reći
i to da je u ovoj poetici naglašeno prisutna mudrost izrasla iz znanja,
iskustva vjere i duhovne baštine, a obučena je u pjesničke slutnje“, piše Anton Šuljić u pogovoru
ove knjige koja je izišla u suizdanju Kršćanskoga kulturnog centra i Kršćanske
sadašnjosti.