Prof. Matulić za Kanu: Dijalog između Crkve i znanosti ne smije biti upitan

Novi broj Kane donosi vrlo zanimljiv intervju koji je urednica Maja Petranović vodila s prof. Tončijem Matulićem, istaknutim autorom, u povodu objavljivanja njegove nove knjige Bog i evolucija. Teološka šetnja evolucijskim perivojem. Dio razgovora, s naglaskom na dijalogu između Crkve i znanosti koji nikada ne smije biti upitan, slijedi u nastavku, a intervju u cijelosti potražite u Kani za travanj 2024.

Profesore Matuliću, nedavno je iz tiska izašla Vaša najnovija knjiga Bog i evolucija, u izdanju KS-a. Svoj rad nazvali ste teološkom šetnjom evolucijskim perivojem misleći na čudesno djelo stvaranja dobrog i mudrog Stvoritelja. Što Vas je potaknulo na ovu temu i što sve ona obuhvaća?

Na temu me još davnih devedesetih godina prošlog stoljeća potaknulo istraživanje o značenju prefiksa „bio“ u neologizmu bioetika, s obzirom na to da su postojale i postoje različite interpretacije, a među njima i jedna izrazito evolucionistička, koja pojam života općenito i ljudskoga života posebno shvaća jednoznačno u kategorijama evolucionizma. Ova činjenica je potom uvjetovala intenzivno osobno usavršavanje u graničnim pitanjima između teologije i prirodnih znanosti, a sve to zajedno pridonijelo je produbljivanju uvjeta i mogućnosti dijaloga između vjere i razuma. Načelno rečeno, knjiga obuhvaća neke važne aspekte suvremenog dijaloga vjere i razuma, zatim neke važne aspekte odnosa teologije i prirodnih znanosti i, posljednje, kritičko propitivanje prirodne evolucije u svjetlu objavljene istine o stvaranju svijeta, života i čovjeka. 

Možemo li reći da je ovdje na djelu dijalog jednog teologa s različitim prirodoznanstvenim područjima u kojem se želi zaključiti da između objavljene vjere i prirodnog razuma nema sukoba?

Upravo to, i spontano izjavljujem da mi to zvuči vrlo dirljivo, naime, da se knjiga predstavlja kao primjer dijaloga teologije i prirodnih znanosti koji, onkraj svake predrasude i isključivosti, polako vodi prema cilju jasnog isticanja komplementarnosti između vjere u stvaranje i prirodne evolucije, dakle bez produbljivanja jednostranih i suvišnih sukoba i neprijateljstava, iako smo još uvijek u nekim točkama daleko od željenoga općeprihvaćenog sklada.

U kakvom su odnosu teologija i prirodne znanosti u suvremenom društvenom ozračju? Kolika je relevantnost teologije u tome danas i može li ona na neki način pridonijeti spoznaji svijeta i svemira?

Teško je postaviti jednoznačnu dijagnozu suvremenoga društvenog ozračja u kojemu treba promicati i razvijati partnerski dijalog teologije i prirodnih znanosti, ali i znanosti drugih znanstvenih područja. No čak i ako bi bila riječ o posve negativnoj dijagnozi, to jest o otvorenim suprotstavljanjima i osporavanjima, a ima ih mnogo, to ne može niti smije zaustaviti teologiju u promicanju i razvijanju partnerskoga dijaloga s drugim znanostima. To nije stvar individualnoga izbora, nego onog zajedničkoga što ga nameće vjera koja uvijek traži razumijevanje i zahtijeva suvislo obrazloženje kršćanske nade u kontekstu svijeta u kojemu Crkva i svaki pojedini vjernik žive i djeluju.

Koje su moderne evolucionističke tendencije u objašnjenju nastanka svemira, života i čovjeka? Čini se da je ovo područje teško shvatljivo vjernicima, naime, još uvijek nam zvuči blasfemično izjava, pojednostavljeno rečeno, da smo nastali od majmuna. Kako si običan vjernik, koji nije teolog ni znanstvenik, može i treba protumačiti evolucijski razvoj čovjeka i svemira u svjetlu vjere?

Pritom je silno važno da nitko, apsolutno nitko ne odustane od zahtjeva zdravoga razuma kao vlastitosti svakog čovjeka bez obzira na poznavanje neke složene problematike, kao što je suvremena evolucionistička slika svijeta. Zdravorazumski nije moguće zanijekati prirodnu evoluciju, jer je riječ o činjenici, a znamo da protiv činjenice nema argumenta. Na to se onda nadovezuju interpretacije činjenice i s time stvari postaju složenije, a katkada i vrlo zamršene. Tu onda važnu ulogu ima teologija kao znanost o vjeri koja ima zadaću kritički propitivati te razne interpretacije, pronalaziti dodirne točke vjere u stvaranje i prirodne evolucije, a zajedno s time otkrivati neuralgične točke sadašnjih nesporazuma i suprotstavljanja kako bi se stvari jasno razgraničile i kako bi razjasnile što jest održivo i prihvatljivo, a što nije u svjetlu vjere u stvaranje. […]

Razgovor u cijelosti čitajte tiskanom ili eIzdanju Kršćanske obiteljske revije Kana.