Svijećnica – Dan posvećenoga života

„Trebamo biti na raspolaganju Bogu da bi se on mogao poslužiti nama. Pružajmo ljubav pa očekivanja svijeta neće biti promašena, beskorisna, izigrana, jer pomoću ljubavi nalazimo LJUBAV – ISUSA KRISTA“

Majka Terezija

Blagdan Prikazanja Gospodinova (2. veljače), Svijećnica, još od 1997. godine slavi se u Crkvi širom svijeta i kao Dan posvećenog života. Sveti Papa Ivan Pavao II. te je godine poručio da „prikazanje Isusovo u Hramu predstavlja rječitu sliku potpunog darivanja vlastitog života za sve one koji su pozvani životom u Crkvi i svijetu, putem evanđeoskih savjeta, oslikavati ‚karakteristične crte Isusa – djevičanskog, siromašnog i poslušnog‘ (Vita consecrata 1). Stoga se upravo na blagdan Prikazanja Gospodinova svečano hvali i zahvaljuje Bogu za veliki dar posvećenoga života te se promiče i nastoji približiti taj dar Božjem narodu.

Svećenik treba biti tamo gdje su prisutne „patnja i bol, da bi pomagao, podržao riječima Života... Potrebno je znati nositi Isusa, dijeleći s drugima radosti i nade, kao što je Marija nosila Isusa čovjekovu srcu. Treba znati ući u maglu indiferentizma, ali da se ne izgubimo; potrebno je sići dolje u tamu noći, ali da nas ne zahvati tama i da se ne izgubimo; treba slušati iluzije mnogih ljudi, ali ne dopustiti da nas one zahvate; prihvatiti razočaranja, ali da nas ne zahvati dosada i zlovolja... Ne dopustimo da se naš identitet oskvrni. To je put. To je izazov“, kaže papa Franjo. Svećenik je uvijek „na putu, na trgovima, bez straha od nesreća, da pruža svima ljubav, istinu, milosrđe Božje“. To je činio i Isus.

Don Lush Gjergji u knjizi Svećenik – Kristov učenik piše: „Tri temeljne točke svećeničkoga života: Bog, koji nas zove i šalje; evanđelje, koje naviještamo svima; susret i služenje svima. Papa Franjo to tumači ovako: 'U susretu neke osobe s Kristom riječ je o Kristu i toj dotičnoj osobi! Nije to ono što želi duhovni inžinjering, koji želi manipulirati. Riječ je o izazovu... Treba nam uvijek biti jasno da je Bog u kojega vjerujemo očaran čovjekom i želi se objaviti preko naših sredstava. Iako su ta sredstva siromašna, On je na djelu, On mijenja, On spašava ljudski život.“

Kršćanska sadašnjost objavila je niz knjiga koje se bave temom svećeništva i redovništva, a ovom prigodom izdvajamo neke od njih:

Svećenik – Kristov učenik (Don Lush Gjergji): Autor razmatra pitanje svećeništva u kontekstu pomanjkanja svećeničkih zvanja, osobito u Europi, ali i negativnih pojava i primjera, sablazni i napuštanja svećeništva.

Biti svećenik u ovome vremenu. Teologija – pastoralna praksa – duhovnost (Gisbert Greshake): Autor u svojem višestruko izdavanom i proširivanom djelu istražuje novozavjetne temelje i zamršene povijesne putove sakramentalne službe do danas te na pozadini današnje krize u Crkvi ocrtava obrise svećeništva koje ulazi u izazove u ovomu vremenu.

Za vječnost. Razmatranja o liku svećenika (Robert Sarah): Na temelju meditacija na tekstove sv. Augustina, Ivana Zlatoustog, Grgura Velikog, Ivana Pavla II., Benedikta XVI., pape Franje i niza drugih, kardinala Sarah želi dati konkretne odgovore na neviđenu krizu kroz koju prolazi Katolička Crkva.

S papom Franjom u Crkvi koja izlazi. Ohrabrenja iz apostolske pobudnice Radost evanđelja (George Augustin): Svećenik i teolog George Augustin, utemeljitelj Instituta "Walter Kasper", pokazuje kako dinamičan koncept vjere pape Franje nudi novu priliku za evangelizaciju i prenošenje vjere: Kako mi kao misionarski učenici Isusa Krista možemo poslušati ovaj poziv? Kamo moramo ići? Kako to buđenje može uspjeti? Ova knjiga budi oduševljenje za Papinu poruku.

Marginalije. Zapisi o svećeništvu (Ivica Žižić): Tematski raznolika, a u cjelini jedinstvena knjiga razvija se kroz jedanaest poglavlja: Pisati o svećeništvu; Svećenički identitet; Svećenik u javnosti; Svećenik – čovjek (od) riječi; Svećenik i mudrost stola; Svećenik u vremenu i dr.

Pozvani na radost. Ohrabrenje za svećeništvo (George Augustin): Autor prodire do bitnoga i naznačuje dublju dimenziju radosti u svećeničkom služenju, a poruku te radosti svećenik smije prenositi i njome zračiti. Autor iskopava zakopano i uvelike zaboravljeno blago i iznova ga osvjetljava.

Svećenik – služitelj Božjeg milosrđa (D-164). Pomoć za ispovjednike i duhovne vođe (Kongregacija za kler): Dokument je posvećen službi pokore i pomirenja u perspektivi kršćanske svetosti, kao i službi duhovnoga vodstva. Na kraju donosi pojmovno kazalo, zatim, što je zanimljivo, ispit savjesti za svećenike – ispovjednike te konkretne molitve prije i poslije ispovijedanja.

Put i usput redovništva (Bono Zvonimir Šagi): Prvi dio knjige nosi naslov Redovništvo u crkvenom i društvenom kontekstu. Očito je, radi se o snalaženju redovništva u svom pokušaju utjeloviti se u kontekst vremena i prostora u kojima se odvija, ali uz imperativ uvijek ostvarivati svoj autentični identitet. Drugi dio knjige nosi naslov Duhovno-asketski vidik obnove. U tom dijelu autor pokušava pronaći odgovor na problem individualizma u redovničkom životu, promišlja o tome kako pomiriti kontemplaciju uz bavljenje apostolatom.

Zaključimo riječima svetoga Pavla koji kaže: „Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu“ (1 Kor 9, 22–23).