Zajedništvo i napredak ljudskog društva najpreči su ciljevi društvenog priopćavanja i njegovih sredstava kao što su tisak, film, radio i televizija. Crkva u njima gleda "darove Božje" koji će providnosnom Božjom naumu povezati međusobno ljude bratskom svezom, da se slože s njegovom spasiteljskom voljom. O punijem pak shvaćanju i oštroumnijem razabiranju društvenog priopćavanja, a prema tome i o ulozi njegovih sredstava za boljitak današnjeg društva, govori nekoliko dokumenata II. vatikanskog sabora ... Sredstva društvenog priopćavanja doista mogu silno pridonijeti međuljudskoj povezanosti; pa ipak, ako duhove i srca sputava neznanje ili ako ponestane dobronamjernosti, ona su kadra proizvesti upravo suprotno: to da se ljudi među sobom manje razumiju, i da poraste njihova nesloga; a u tome se korijeni nebrojeno zala. Ta i suviše često doživljavamo gdje ta ista sredstva potiču ili izopačuju najpreče vrednote ljudskoga života... (iz dokumenta)