Communio et progressio - Zajedništvo i napredak (D-36)

Instrukcija želi pripomoći što uspješnijem ostvarivanju saborskog dekreta o istom predmetu Inter mirifica. Izradila ju je Papinska komisija za sredstva društvenog priopćavanja dobivši za to mandat od samoga Sabora, kad je izdavao spomenuti dekret. Naglom razvoju sredstava društvenog priopćavanja crkveno učiteljstvo počelo je posvećivati sve veću pažnju. Ona datira tamo od enciklike Pija X. Vigilanti cura (g. 1936.), koja govori o kinu, pa preko enciklike Pija XII. Miranda prorsus (g. 1957.), koja se proširuje i na radio i televiziju, da u koncilskom dekretu Inter mirifica i napokon u instrukciji Communio et progressio obuhvati sva sredstva društvene komunikacije. Koncilski dekret Inter mirifica, koji je odobren 4. prosinca 1963. g. na završetku drugog zasjedanja Koncila, pruža nam ozbiljan i zaokružen dokument o predmetu koji je danas tako važan jer toliko utječe na život i na vladanje čovječanstva. On sadržava sintezu i podanašnjenje svega onoga što je crkveno učiteljstvo prije reklo o tom predmetu. Ovaj pak dokument -  Communio et progressio - prava je katolička »Magna charta« o sredstvima društvenog priopćavanja. U njoj svatko može naći sve ono što ga zanima o tom predmetu, a što može, ako se pravo primijeni na život, veoma unaprijediti napredak velike ljudske obitelji. Ona će biti savjetnik u prvom redu sinovima Crkve: biskupima, svećenicima, katoličkim novinarima, odgojiteljima kao i svim potrošačima sredstava društvenog priopćavanja, a to su danas gotovo svi ljudi, dapače i nepismeni, jer ti, ako i ne čitaju, ipak slušaju radio, gledaju televiziju te idu u kino. I ako naše društvo nazivamo potrošačkim, onda to nadasve vrijedi za masovnu i svestranu potrošnju sredstava društvene komunikacije.