Sjećanje na Josipa Turčinovića – uz obljetnicu smrti

Upravo na današnji dan, 3. listopada 1990. godine, preminuo je dr. Josip Turčinović, svećenik, jedan od utemeljitelja Kršćanske sadašnjosti, njezin dugogodišnji direktor, ali i teolog, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i istaknuti propovjednik u dominikanskoj crkvici Ranjenog Isusa na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu.

Nadahnut Drugim Vatikanskim saborom, pothvat pokretanja Kršćanske sadašnjosti, uz Tomislava J. Šagi-Bunića i Vjekoslava Bajsića, Josip Turčinović započinje potkraj 1966. godine. Time je započela nova era njegova života i životnog djela, u koju je uložio sve prikupljeno znanje, iskustvo i vjerski zanos. Kao kršćanski intelektualac izoštrena osjećaja za  povijest vjere i kulture na našem tlu za sobom je ostavio niz vrijednih tekstova i propovijedi koje se mogu naći u knjižarama i web knjižari Kršćanske sadašnjosti.

U ovoj prigodi donosimo nekoliko izvadaka propovijedi iz njegove knjige Glas iz Ranjenog 2:

Božja pravda jest Božja volja da nitko ne bude žrtvovan. Razumjeti Boga u njegovoj pravdi, vršiti Božju pravdu, znači ovo: ne možeš pustiti da bude netko žrtvovan, a da ti ni ne trepneš. Zato se i kajemo na početku svake mise za sve ono što smo zgriješili propustom, to znači: bijegom, neodgovornošću; i činom: gdje smo i sami zlo nanosili.

I nisu rješenja u tome da znamo razlikovati pravednoga i nepravednoga, konstatirati stanje, pa jednoga onemogućiti ili : jedne kazniti, a druge nagraditi, jedni dobri, drugi zli. Među ljudima su stvari mnogo složenije. To je jedan neprekidni proces, u kojem imaš dva izbora: ili vjeruješ Bogu da ima smisla – jer Bog to čini, jer čovjeku treba spasenje – živjeti za nešto i nekoga, ili koristiš sve što oko tebe postoji za sebe. Samo ta dva puta na kraju krajeva postoje. 

Crkva ne postoji na ovome svijetu zato da sebe uzdrži, od sebe učini neku veličinu. Vidite, Drugi vatikanski koncil jasno je spoznao da je zajednica naroda Božjega, koji je Crkva, sakrament jedinstva i spasenja ljudskog roda. To znači: u njoj bi se trebali darom Božjim, mudrošću Božjom, događati takvi odnosi i takve stvari da to postane poziv i u neku ruku kvasac, kako bi ljudski život moralo zaživjeti čitavo čovječanstvo, sva ljudska obitelj. I to onda očituje slavu Božju.

(…)

Čovjek će biti spašen onda kad se jedan za drugoga predaje. To je Isus propovijedao. Kraljevstvo Božje, koje se mora dogoditi, jest upravo to. No ono se ne može događati ako idemo po mirisu krvi i naslijeđene puti, nego samo u novomu Duhu. A kad njegov Duh shvatiš, onda vidiš da svi darovi koji su nam dani jesu darovi koji moraju poslužiti drugima, na izgradnju cjeline. Svi smo mi iznutra upućeni jedni na druge. I što imaš a da ti nije dano? Dano ti je da dalje daješ. Tako djeluje, tako prožimlje novi Duh.

Djela Josipa Turčinovića u izdanju Kršćanske sadašnjosti mogu se upoznati na ovoj poveznici.