Sjećanje na Vjekoslava Bajsića: Čovjek dijaloga, razumijevanja i prihvaćanja

Jedan od vodećih hrvatskih teologa i filozofa, svećenik, profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i ravnatelj izdavačke kuće Kršćanska sadašnost, dr. Vjekoslav Bajsić, preminuo je na današnji dan, 20. svibnja 1994. godine. Uz dr. Josipa Turčinovića i dr. Tomislava Janka Šagi-Bunića, Vjekoslav Bajsić dio je karizmatičnog trolista (kako ih je nazvao p. Bonaventura Duda), koji je osnovao Kršćansku sadašnjost, zamišljenu kao sredstvo koncilske obnove Crkve i uprisutnjenja kršćanskih vrjednota u naše društvo i kulturu.

Iz životopisa

Vjekoslav Bajsić rođen je u Čakovcu 1924. godine, gdje je i završio osnovnu školu. Školovanje nastavlja u Zagreb u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji na Šalati, gdje je maturirao 1942. godine. Već je kao gimnazijalac zapažen zbog svojih duhovitih i misaonih napisa. Studirao je potom na Gregoriani u Rimu, postigavši licencijat iz filozofije i teologije, kao i doktorat iz filozofije. Obranio je pritom tezu pod naslovom Pojam “kršćanske” filozofije kod Edith Stein. Za svećenika je zaređen 1948. u Rimu. Od godine 1961. sve do umirovljenja 1993. predavao je filozofsku skupinu predmeta na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je jedno vrijeme bio i bibliotekar i dekan. Osim na KBF-u, predavao je i na Katehetskom institutu i na Institutu za teološku kulturu laika. Sudjelovao je u nizu domaćih i međunarodnih simpozija na kojima je uvijek bio zapaženi predavač.

Uz Josipa Turčinovića i dr. Tomislava Janka Šagi-Bunića bio je utemeljitelj izdavačke kuće Kršćanska sadašnjost u Zagrebu, čiji je bio i ravnatelj. U kršćanskoj obiteljskoj reviji Kana pisao je kolumne 25 godina, a izabrani tekstovi potom su objavljeni u nekoliko knjiga: Strah za granicu, Na rubovima Crkve i civilizacije, Obrnuto vrijeme i Ekologija slobode. Objavio je ukupno 12 knjiga i priručnika, a prema popisu koji se nalazi u njegovom Osobniku, objavio je ukupno 59 znanstvenih radova u domaćim i stranim časopisima s međunarodnom recenzijom. Istaknuo se i kao prevoditelj, primjerice Velike povijesti Crkve u pet svezaka, koju je uredio Hubert Jedin, a objavila Kršćanska sadašnjost.

Živio je za istinu

U članku prof. Josipa Oslića (KBF, Zagreb), autor ističe da je dr. Bajsić kao filozof živio za istinu. “S pravom se može kazati da je Bajsić doista bio mislitelj koji je znao otkriti i promišljati ono bitno i to bitno izreći razumljivim i prihvatljivim jezikom našega vremena. Međutim, zanimljivo je spomenuti da je Bajsić pokazivao veliko zanimanje i za elektroničke uređaje, koje je znao sam popraviti  i instalirati. I upravo ga je ta praktičnost vodila i približila svijetu prirodnih i tehničkih znanosti za koje je znao pokazati ne samo velik interes nego i pravo umijeće, što je vidljivo iz njegovih brojnih filozofskih rasprava”, piše prof. Oslić.

Na pogrebu Vjekoslava Bajsića, Tomislav Janko Šagi-Bunić njegovu je misao nazvao individualni transcendentalizam. Dao je pritom naslutiti da Bajsić nije uspio stvoriti jedan zaokruženi misaoni sustav, ali je ipak u svim njegovim spisima bila prisutna i prepoznatljiva mudrosna misaona cjelina o čovjeku i čovječanstvu.

U članku Vjekoslav Bajsić u dijalogu Stipe Tadić s Instituta Ivo Pilar napisao je:

“Bajsić je doista bio čovjek dijaloga, razumijevanja i prihvaćanja drugoga i drukčijega. Od četiri sveska njegovih sabranih djela dva su u potpunosti posvećena dijalogu: Život i problemi crkvene zajednice i Dijalog, reagiranja, polemike. Dodamo li tome i Granična pitanja religije i znanosti, kao sui generis dijalog između religije i znanosti, onda je očigledno da je kvalitativna i kvantitativna većina Bajsićeva opusa posvećena dijalogu. (…)

Homo universalis

Dr. sc. Stjepan Brebrić, sadašnji glavni urednik i direktor Kršćanske sadašnjosti, 2014. je godine prigodom održavanja IX. Diei Tgeologici gostujući na HKR-u kazao: 

“Posebno mi se čini važnim uočiti Bajsićev doprinos našoj kršćanskoj obiteljskoj reviji Kana. Pisao je od 1971. do 1983. godine u njezinoj glavnoj kolumni Pitanje sadašnjega trenutka, a onda sve do 1993. godine nastavio taj oblik suradnje. Pridonosio je, posebno u početcima, njezinu likovnom i grafičkom uređivanju svojim vlastitim umjetničkim fotografijama i tako dalje. Prema mišljenju prvoga glavnog urednika Kane, V. Pavlinića, Bajsićev odnos prema Kani već u kompleksnosti njegova angažmana, osobito originalnosti pisanja, motivira jednu takvu odrednicu za Bajsića, koja bi mogla glasiti homo universalis. Iako je bio uključen u mnoge praktične inicijative i vrste poslova, osobito u KS-u, ostavio je velik pisani stvaralački opus”, rekao je dr. sc. Stjepan Brebrić u razgovoru koji je objavljen i kao članak u knjizi uz 50. obljetnicu utemeljenja Kršćanske sadašnjosti (Bajsić – Šagi-Bunić – Turčinović. Tragovi i putokazi, 2018.).

Izbor iz djela

1980. Strah za granicu. Pitanja sadašnjeg trenutka

1994. Ekologija slobode

1994. Obrnuto vrijeme

1998. Granična pitanja religije i znanosti. Studije i članci

1999. Filozofija i teologija u vremenu

2000. Život i problemi crkvene zajednice

2003. Dijalog, reagiranja, polemike

2008. Istrgnute misli: Vjekoslav Bajsić (prir. Stela Tahmina)