Wolfhart Pannenberg
Teolozi dvadesetoga stoljeća
80,00 kn
s PDV-om
U podnizu Teolozi dvadesetog stoljeća predstavljen je jedan od značajnih protestantskih teologa, o kojemu je studiju napisao Giuseppe Accordini profesor suvremene filozofije na teološkom studiju San Zeno u Veroni.
Na protestantskom se području Wolfhart Pannenberg osobito uhvatio u koštac s izazovima prosvjetiteljstva pokušavajući spasiti marginaliziranje vjere i teologije u odnosu na suvremenu misao.
Zajedno s kolegama iz tzv. heidelberškoga kruga provodio je program „objave kao povijesti“ čime se želi udaljiti od shvaćanja objave koja je vezana uz autoritet Boga i Riječi.
Ako se objava događa posredstvom povijesti, tada je svima dostupna i moguće je o njoj kritički razmišljati. Odnos vjere i razuma nije više u znaku proturječnosti, nego u znaku kontinuiteta. Razum nije neka stalna veličina: ne postoji Razum, nego različite vrste razuma. Ako je misao koja je proizišla iz prosvjetiteljstva povijesna misao, nije teško razumjeti da je dodirna točka s vjerom usmjerenost na budućnost, da se za vjeru eshatološka budućnost na proleptički način, što znači unaprijed, pojavila u Isusovoj povijesti. U toj se perspektivi teologija sučeljava sa svim oblicima znanja, uključujući i ono znanstveno, i na taj način uspijeva izraziti značenje vjere za egzistenciju suvremenog čovjeka.
Na protestantskom se području Wolfhart Pannenberg osobito uhvatio u koštac s izazovima prosvjetiteljstva pokušavajući spasiti marginaliziranje vjere i teologije u odnosu na suvremenu misao.
Zajedno s kolegama iz tzv. heidelberškoga kruga provodio je program „objave kao povijesti“ čime se želi udaljiti od shvaćanja objave koja je vezana uz autoritet Boga i Riječi.
Ako se objava događa posredstvom povijesti, tada je svima dostupna i moguće je o njoj kritički razmišljati. Odnos vjere i razuma nije više u znaku proturječnosti, nego u znaku kontinuiteta. Razum nije neka stalna veličina: ne postoji Razum, nego različite vrste razuma. Ako je misao koja je proizišla iz prosvjetiteljstva povijesna misao, nije teško razumjeti da je dodirna točka s vjerom usmjerenost na budućnost, da se za vjeru eshatološka budućnost na proleptički način, što znači unaprijed, pojavila u Isusovoj povijesti. U toj se perspektivi teologija sučeljava sa svim oblicima znanja, uključujući i ono znanstveno, i na taj način uspijeva izraziti značenje vjere za egzistenciju suvremenog čovjeka.
